2Ljet 2 Ljetopisa, poglavlje Druga knjiga Ljetopisa, poglavlje 23
U sedmoj godini pođe Jojada odvažno na djelo. On se sporazumi sa stotnicima, naime s Azarjom, Jerohamovim sinom, s Jišmaelom, Johananovim sinom, s Azarjom, Maasejom, Adajinim sinom, i s Elišafatom, Zikrijevim sinom. Oni prođoše Judinu zemlju i pozvaše na skupštinu levite iz svih Judinih gradova i obiteljske poglavare u Izraelu. Oni dođoše u Jeruzalem. Sva skupština učini u Božjem Hramu savez s kraljem. Pritom im Jojada reče: »Evo, kraljev sin bit će kralj, kao što je odredio Gospodin za Davidove potomke. A vi učinite ovo: trećina vas, koji odlazite u subotu – svećenici i leviti – neka služe kao vratari na pragovima; trećina neka zaposjedne kraljevsku palaču i trećina Jesodova vrata, a sva vojska trijemove Gospodnjega Hrama! Ipak u Gospodnji Hram ne smije nitko stupiti osim svećenika i levita što služe. Oni smiju ući jer su posvećeni. A sav ostali narod neka se drži Gospodnjih propisa! Leviti neka onda opkole kralja, svaki s oružjem u ruci! Tko prodre u Hram, neka se pogubi! Oni će pratiti kralja kada dolazi i kada odlazi.«
Leviti i svi Judejci učiniše tada točno onako kako je bio naredio svećenik Jojada. Svaki uze svoje ljude, one koji odlaze u subotu, i one koji dolaze u subotu; jer svećenik Jojada nije bio otpustio odjel. Svećenik Jojada dade onda stotnicima koplja, štitiće i štitove, što su bili pripadali kralju Davidu i što su se nalazili u Božjem Hramu. Tada on postavi uokolo sav narod, i to svakoga sa sulicom u ruci, od južne strane Hrama do sjeverne, između žrtvenika i Hrama, gdje je bio kralj. Tada izvedoše kraljeva sina i staviše na nj zlatan vijenac i svjedočanstvo. Tako ga učiniše kraljem. Jojada i njegovi sinovi pomazaše ga i povikaše: »Živio kralj!«
Kad je Atalija čula viku naroda koji se stjecao i klicao kralju, dođe k narodu u Gospodnji Hram. Ondje vidje kralja gdje stoji na svojemu sjedištu kod ulaza i uz kralja stotnike i trubače, a sav se narod radovao i trubio u trube, a pjevači su s glazbalima davali znak za klicanje. Tada razdre Atalija svoje haljine i povika: »Izdaja, izdaja!« A svećenik Jojada pozva stotnike, zapovjednike četa i zapovjedi im: »Izvedite je između vrsta iz Hrama! Tko pođe za njom, neka se pogubi mačem!« Svećenik je, naime, bio naredio da se ona ne pogubi u Gospodnjem Hramu. Napraviše joj mjesta i kad je došla do konjskih vrata kod kraljevske palače, tamo je ubiše.
Nato Jojada sklopi savez između Gospodina, svega naroda i kralja, da će biti Gospodnji narod. Sav narod ode k Baalovu Hramu i razori ga. Njegove žrtvenike i likove posve razrušiše i ubiše Baalova svećenika Matana pred žrtvenicima. Potom postavi Jojada stražu kod Gospodnjega Hrama, pod upravom svećenika i levita što ih je David bio porazdijelio u redove za Gospodnji Hram, da prinose Gospodinu žrtve paljenice, kao što je propisano u Mojsijevu zakonu, uz radosno klicanje i pjesme, kako je bio zapovjedio David. I postavi vratare na vratima Gospodnjega Hrama, da ne bi ušao nijedan koji bi bio bilo kako nečist. Tada pusti da krenu stotnici, dostojanstvenici i ostali koji su upravljali narodom, i sav narod zemlje, i izvede kralja iz Gospodnjega Hrama. Uđoše kroz gornja vrata u kraljevsku palaču i posadiše kralja na kraljevsko prijestolje. Sav se narod u zemlji radovao i grad je ostao miran. A Ataliju su bili ubili mačem.