1Mak 1 Makabejska, poglavlje Prva knjiga o Makabejcima, poglavlje 10
Aleksandar imenuje Jonatana velikim svećenikom
Godine 160. krenuo je Aleksandar Epifan, Antiohov sin, u vojni pohod i osvojio Ptolemajidu. Primili su ga i ondje poče kraljevati. Kad je to saznao kralj Demetrije, skupio veoma veliku vojsku te pošao u rat protiv njega. Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu pismo s pomirljivim riječima i s obećanjem da će mu dati veći položaj. Govorio je: »Trebamo brzo sklopiti s njima mir, prije nego se on s Aleksandrom združi protiv nas. Jonatan će se sigurno sjetiti svih nasilja koja smo počinili njemu, njegovoj braći i njegovu narodu.«
Zato je Demetrije dao Jonatanu ovlast da drži vojsku i pravi oružje, jer je trebao biti njegov saveznik. Štoviše je naredio da mu izruče taoce iz jeruzalemske tvrđave. Potom je Jonatan otišao u Jeruzalem i glasno pročitao to pismo svemu narodu i onima iz tvrđave. Ovi se veoma prestrašiše kad su čuli da mu je kralj dao ovlast držati vojsku. Oni iz tvrđave predali su Jonatanu taoce, i on ih je predao njihovim roditeljima. Jonatan se sad nastani u Jeruzalemu i uze nanovo zidati grad. Zapovjedi radnicima da oko gore Siona podignu zidove kao utvrdu, i to od tesana kamena. Oni su to i učinili. Tada su pobjegli stranci koji su boravili u tvrđavi što ju je sagradio Bakid. Svaki je napustio svoje mjesto i otišao u vlastitu zemlju. Samo su u Betsuru još ostali neki od onih koji su bili prezreli Zakon i zapovijedi, jer je to služilo kao mjesto utočišta.
Kralj Aleksandar je doznao za obećanja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Obavijestili su ga o ratovima i junačkim djelima koja su izvršili on i njegova braća te o patnjama koje su pretrpjeli. Stoga je Aleksandar izjavio: »Gdje ćemo naći još jednoga takva? Zato učinimo ga odmah svojim prijateljem i saveznikom.« Zatim je napisao pismo i poslao mu ga. Glasilo je ovako: »Kralj Aleksandar pozdravlja svojega brata Jonatana. Čujemo o tebi da si hrabar muž i veoma dostojan biti naš prijatelj. Zato te postavljamo danas za velikog svećenika tvom narodu i udjeljujemo ti naslov kraljeva prijatelja. (Također mu je poslao grimiznu haljinu sa zlatnom krunom) da podupireš ono što je u našem interesu te podržavaš prijateljstva prema nama!«
Jonatan je obukao svetu odjeću na blagdan Sjenica, u sedmom mjesecu godine 160. Također je novačio vojnike i nabavio mnogo oružja.
Pismo Demetrija I. Jonatanu
Kad je Demetrije doznao za te događaje, zabrinuto je rekao: »Zašto smo dopustili da nas pretekne Aleksandar u sklapanju prijateljstva sa Židovima i tako se učvrsti? I ja ću im napisati ljubazne i pohvalne riječi te obećati darove da bi mi budu od pomoći.« Zato im je poslao ovo pismo:
»Kralj Demetrije pozdravlja Židovski narod. Radujemo se što smo čuli kako držite ugovore što ste ih sklopili s nama, što ste ustrajali u prijateljstvu prema nama i što niste prešli k našim neprijateljima. Ustrajte i nadalje u vjernosti prema nama! Mi ćemo vam platiti dobro što nam ga iskazujete. Oslobodit ćemo vas od mnogih poreza i dat ćemo vam darova.
Od danas vam dajem slobodu i otpuštam svima Judejcima poreze, carinu na sol i na krunu. Od danas i ubuduće odričem se trećine uroda od usjeva te polovine uroda sa stabala koje imam pravo ubirati u Judeji i u tri pokrajine koje su joj priključene od Samarije i Galileje. Jeruzalem neka bude svet i slobodan grad te izuzet zajedno sa svojim područjem od desetine i poreza. Odričem se i vlasti nad tvrđavom u Jeruzalemu i predajem je velikom svećeniku. On može u nju postaviti stražu koju izabere. Nadalje dajem besplatno slobodu svima Židovima što su iz judejske zemlje zarobljeni i odvedeni bilo kamo u mom kraljevstvu. Oni kao i njihove životinje neka budu izuzeti od poreza.
Za sve Judejce u mom kraljevstvu bit će dani izuzetosti i počinka svi blagdani, subote, mjeseci mlađaci i propisani dani te tri dana prije i tri dana poslije blagdana. Nikomu ne će biti dopušteno da išta poduzima protiv njih ili da kome od njih učini što krivo.
A od Židova neka u kraljevu vojsku bude uvršteno oko trinaest tisuća muževa i neka im se daje plaća kakvu primaju svi kraljevi vojnici. Jedan dio njih bit će raspoređen u velike kraljeve tvrđave te će dobivati povjerljive službe u upravi kraljevstva. Za njihove časnike i zapovjednike bit će uzimani muževi iz njihove sredine. Oni mogu živjeti po svojim zakonima, kako je već odredio kralj za Židovsku zemlju. Tri pokrajine koje su priključene Judeji od Samarije ostat će povezane s Judejom, tako da su povezane u jednu cjelinu s njome i ne pokoravaju se ni jednoj drugoj vlasti osim onoj velikoga svećenika. Svetištu u Jeruzalemu darujem Ptolemaidu s njezinim područjem da se podmiruju izdaci za Svetište. Nadalje, davat ću odsad svake godine petnaest tisuća srebrnih šekela iz kraljevskih dohodaka, od za to prikladnih mjesta. Sav zaostatak koji činovnici proteklih godina nisu još predali, neka odsad predaju za potrebe Hrama. Pet tisuća srebrnih šekela neka se svake godine od hramskih dohodaka predaje svećenicima koji vrše bogoslužje.
Svima koji zatraže utočište u jeruzalemskom Hramu ili na svem području Hrama zbog neplaćanja kraljevskog poreza ili kojeg drugog duga, bit će oprošteno i moći će slobodno uživati sve što posjeduju u mome kraljevstvu.
Napokon, troškovi za izgradnju i popravak Hrama podmirivat će se iz kraljevske blagajne. Isto tako će se podmirivati iz kraljevske blagajne troškovi za izgrađnju i utvrđivanje jeruzalemskih zidova i za podizanje zidova po Judeji.«
Smrt Demetrija I.
Kad su Jonatan i narod saslušali ta obećanja, nisu povjerovali i nisu prihvatili, jer su se sjetili velikih nasilja koja je on počinio u Izraelu i njegovih teških zlostavljanja. Ostali su vjerni Aleksandru koji je prvi s njima sklopio mir te su mu ostali saveznici cijelo vrijeme.
Kralj Aleksandar skupio je veliku vojsku i utaborio se nasuprot Demetriju. Kad su se dva kralja upustila u bitku, Demetrijeva vojska je pobjegla, a Aleksandar ju je progonio i nadjačao. Nastavio je upornu borbu boj sve do zapada sunca. Toga dana poginuo je Demetrije.
Aleksandar se povezuje s Jonatanom
Nato posla Aleksandar egipatskom kralju Ptolemeju poslanike i poruči: »Ja sam se opet vratio u svoje kraljevstvo, zasjeo sam na prijestolje svojih otaca i preuzeo vlast. Demetrija sam pobijedio i preuzeo kontrolu nad našom zemljom. Vodio sam s njime borbu, pobijedio sam njega i njegovu vojsku pa sam preuzeo i prijestolje njegova kraljevstva. Sada pak sklopimo prijateljstvo: ti meni daj svoju kćer za ženu, a ja ću tebi postati zet te dati tebi i njoj darove dostojne tebe.«
Kralj Ptolemej odgovorio je: »Sretan ti bio dan u koji si se vratio u zemlju svojih otaca te zasjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! Ja ću ti učiniti ono što stoji u tvome pismu, ali dođi u Ptolemajidu da se upoznamo i postat ćeš mi zet kako si predložio.«
Ptolemej je zajedno sa svojom kćeri Kleopatrom pošao iz Egipta te stigao u Ptolemaidu godine 162. Kralj Aleksandar došao mu je u susret, a Ptolemej mu je dao svoju kćer Kleopatru i priredio im je svadbu u Ptolemaidi s velikim, kraljevskim svečanostima.
Zatim je kralj Aleksandar napisao Jonatanu neka dođe na sastanak s njime. Tako je ovaj pošao sa sjajnom opremom u Ptolemaidu i sastao se s dvojicom kraljeva. Dao je njima i njihovim prijateljima zlata, srebra i mnogo drugih darova te zadobio njihovu naklonost.
Tada su se skupili protiv njega izrodi i bezakonici iz Izraela da ga optuže. Ali ih kralj nije slušao. Štoviše, kralj je zapovjedio dvoranima da Jonatanu skinu njegovu odjeću i da ga obuku u grimizno odijelo, a oni su tako učinili. Kralj ga je posadio uza se te rekao svojim knezovima: »Izađite s njime u središte grada i proglasite da nitko ne smije ni u kojoj stvari podnijeti kakvu tužbu protiv njegovih djela ili ga uznemirivati za kakvu riječ.« Kad su njegovi tužitelji vidjeli kako ga časte javno i u grimiz ga odijevaju, svi su pobjegli. Kralj ga je promaknuo stavivši ga na prvo mjesto među svoje prijatelje te ga postavio za vojskovođu i upravitelja pokrajine. Jonatan se mirno i sretno vratio u Jeruzalem.
Jonatanova pobjeda nad Apolonijem
Godine 165. dođe Demetrijev sin Demetrije iz Krete u zemlju svojih otaca. Kad je to saznao kralj Aleksandar, veoma se zabrinuo i vratio se u Antiohiju. Demetrije je postavio Apolonija za nadglednika u Celesiriji. Ovaj je skupio veliku vojsku i utaborio se kod Jamnije. Velikom svećeniku Jonatanu poslao je ovo pismo:
»Ti si jedini koji se buni protiv nas, a ja sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zar ćeš se ti s vlašću u gorama mjeriti s nama? Ako se uzdaš u svoju moć, siđi k nama u ravnicu da se ovdje nas dva ogledamo. Na mojoj je strani gradska vojska. Samo se raspitaj i izvidi tko sam ja i tko su ovi koji mi pomažu te kažu: nemate hrabrosti stupiti pred nas, jer su tvoji oci dvaput poraženi u svojoj vlastitoj zemlji. Sada se pak ti ne možeš suprotstaviti ovoj konjici i pješadiji na ravnici, gdje nema kamenja, ni pećina, ni ikakvog mjesta kamo biste pobjegli!«
Kad je Jonatan čuo te Apolonijeve riječi, žestoko se razgnjevio, izabrao deset tisuća vojnika te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun pridružio mu se da mu pomogne. Pred Jopom se utaborio, ali su mu stanovnici grada zatvorili vrata, jer je Apolonijeva posada bila u Jopi. Stoga je Jonatan napao grad. To prestraši građane; oni otvoriše vrata i Jonatan je podvrgnuo Jopu pod svoju vlast. Kad je to čuo Apolonije, podigao se s tri tisuće konjanika i s mnogobrojnim pješacima te krenuo prema Azotu kao da kani samo proći. Međutim, odmah je skrenuo u ravnicu, jer se uzdao u svoju konjicu. Jonatan pođe za njim u Azot, i dvije vojske su se sukobile. Apolonije je bio ostavio tisuću konjanika u jednom skrovištu iza Jonatanove vojske. Jonatan je, međutim, doznao da je za njim zasjeda. Neprijateljski konjanici opkolili su njegovu vojsku te od jutra do večeri odapinjali strijele na narod. Ali narod je stajao po Jonatanovoj odredbi, dok se konji nisu umorili. Tada je Šimun ubacio svoju vojsku i nasrnuo na neprijateljsku pješadiju. Kako je konjica bila umorna, skršio je vojsku. Konjaništvo bi rastjerano po ravnici i pobjeglo je u Azot. Tamo su ušli u hram Dagona, svog idola, da se spase. Ali je Jonatan naredio da se spale Azot i okolni gradovi, uzeo njihov plijen i spalio Dagonov hram s bjeguncima. Broj onih što podlegoše maču i plamenu iznosio je oko osam tisuća ljudi.
Jonatan je zatim otišao otamo i utaborio se kod Askalona. Ali su stanovnici izašli iz grada, pozdravili ga i iskazali mu veliku čast. Nakon toga Jonatan se vratio u Jeruzalem sa svojim vojnicima koji su nosili bogat plijen. Kada je kralj Aleksandar čuo te vijesti, iskazao je Jonatanu još veće počasti. Poslao mu je zlatnu kopču, kakva se inače daruje samo kraljevim rođacima. Nadalje mu je predao u posjed Akaron i cijelo njegovo područje.