1Mak 1 Makabejska, poglavlje Prva knjiga o Makabejcima, poglavlje 12
Jonatan obnavlja savez s Rimom
Kada je Jonatan uvidio da ima povoljnu priliku, izabrao je muževe i poslao ih u Rim da utvrde i obnove prijateljstvo. Poslao je slična pisma Spartancima i drugim mjestima.
Oni koji su pošli u Rim, nastupili su pred Senatom i kazali: »Veliki svećenik Jonatan i Židovski narod šalju nas da s vama obnovimo savez i prijateljstvo pod prijašnjim uvjetima.«
Tada su im Rimljani predali pisma za mjesta kroz koja su trebali proći da im posluže kao propusnica za miran povratak u Judeju.
Ovo je prijepis pisma koje je Jonatan poslao Spartancima:
»Veliki svećenik Jonatan, s Vijećem narodnih starješina, svećenicima i ostalim Židovskim narodom pozdravlja braću Spartance. Arije koji je nad vama vladao već je ranije poslao pismo velikom svećeniku Oniji nazvavši vas braćom, kao što svjedoči priloženi prijepis. Onija je s poštovanjem primio poslanike i dobio je pismo u kojemu se govori o savezništvu i prijateljstvu. Iako nam ovo nije potrebno, jer crpimo utjehu iz svetih knjiga koje imamo, odlučili smo poslati k vama izaslanstvo radi obnavljanja prijateljstva, da se spriječi kakvo međusobno otuđenje. Od vašega posljednjeg poslanstva prošlo je naime već mnogo vremena. Spominjemo se vas uvijek i u svako vrijeme o svojim blagdanima i na našim drugim susretima kada prinosimo žrtve i obavljamo molitve, kako je pravo i dostojno da se spominjemo braće. Mi se radujemo zbog vaše slave. Nas su pritisnule mnoge nevolje i ratovi, jer protiv nas ratuju okolni kraljevi. A u tom ratovanju nismo htjeli uznemirivati vas ni druge svoje saveznike i prijatelje. Dobivamo naime snažnu pomoć neba i tako smo bili spašeni od svojih neprijatelja i ponizili smo ih. Odabrali smo Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra te ih šaljemo Rimljanima radi obnavljanja dosadašnjeg prijateljstva i saveza. Naložili smo im da pođu i k vama, da vam prenesu naš pozdrav i da vam predaju naše pismo o obnovi našega bratstva. Dobro ćete učiniti ako nam odgovorite na ovo.«
Ovo je prijepis pisma poslanog Oniji:
»Arije, kralj Spartanaca, pozdravlja velikoga svećenika Oniju. U jednoj povelji o Spartancima i Židovima zapisano je da su braća i da su od roda Abrahamova. Kad to znamo, dobro ćete učiniti ako nam pišete kako vam je. Mi sa svoje strane izjavljujemo: vaša stada i imanja su naši, kao što sve naše imanje pripada vama. Zato smo zatražili da vas o tome izvijeste!«
Jonatanovo ratovanje u Celesiriji i Šimunovo u Filisteji
Jonatan je doznao da su Demetrijevi zapovjednici s vojskom brojnijom od prijašnje izašli da ratuju protiv njega. Zato je pošao iz Jeruzalema da im se suprotstavi na području Hamata, jer im nije htio dati priliku da prodru do njegove zemlje. Poslao je uhode u njihov tabor. Oni su se vratili s viješću da se neprijatelji spremaju napasti ih noću. Kad je sunce zašlo, Jonatan je zapovjedio svojoj vojsci da ostanu budni i da svu noć budu naoružani i spremni za boj. I postavio je stražu okolo tabora. Kad su neprijatelji čuli da je Jonatan sa svojim vojnicima spreman za bitku, ustrašili su se i izgubili srčanost. Zapalili su u svojem taboru stražarsku vatru i pobjegli. Jonatan i njegovi vojnici nisu to znali sve do svanuća, jer su vidjeli da gori vatra. Zatim se Jonatan dao u potjeru za njima, ali ih nije dostigao, jer su već bili prešli rijeku Eleuter.
Odatle je Jonatan krenuo na Arape, koji se zovu Zabadejci. Potukao ih je i domogao se njihova plijena. Onda je podigao svoj tabor, došao u Damask i prošao cijelo ono područje.
Šimun je također izašao s vojskom, došao do Askalona i obližnjih utvrda na onom području, zatim se okrenuo na Jopu i zauzeo je. Bio je naime čuo da se stanovnici utvrde kane predati Demetrijevoj vojsci. Zato je tamo postavio vojnu posadu da je čuva.
Jonatan utvrđuje Jeruzalem
Jonatan se u međuvremenu vratio, sazvao starješine naroda te s njima odlučio graditi tvrđave po Judeji. Također je odlučio povisiti zidove Jeruzalema te podići veoma visok zid između tvrđave i grada, tako da ona bude razdvojena od grada te da onemogući stanovnicima tvrđave kupovanje i prodavanje. Tako su se ujedinili oko gradnje u gradu. Kad se srušio dio zida koji je bio istočno nad potokom, obnovili su ga opet i nazvali Kafeteta. Šimun je sagradio Adidu u Šefeli, zatim ju je utvrdio i opskrbio vratima i prijevornicama.
Jonatan uhićen na prijevaru
Trifon je nastojao zavladati Azijom, dokopati se krune i zato silom odstraniti kralja Antioha. Međutim, bojao se da bi ga Jonatan mogao u tome spriječiti i čak protiv njega povesti rat. Zato je tražio priliku da ga uhiti i ubije. Stoga je došao u Bet Šean. Jonatan je pošao da mu se suprotstavi s četrdeset tisuća odabranih vojnika, spremnih za borbu, te je došao u Bet Šean.
Kad je Trifon vidio da je ovaj došao s velikom vojskom, pobojao se pružiti ruku za njim. Zato ga je primio uz počasti, postavio ga među svoje prijatelje, poklonio mu darove i zapovjedio svojim vojnicima da ga slušaju kao njega samoga. Tada reče Jonatanu: »Zašto si izmorio sve ove ljude kad nema opasnosti za rat među nama? Stoga ih otpusti njihovoj kući, a ti sebi izaberi samo nekoliko ljudi za pratnju! Onda dođi sa mnom u Ptolemajidu pa ću ti je predati s ostalim utvrdama, također svu vojsku i činovnike! Nakon toga ja ću se povući, jer sam došao samo radi toga.« Jonatan mu je povjerovao te tako učinio. Otpustio je vojnike i oni su se vratili u Judeju. Samo tri tisuće muževa zadržao je kod sebe; od njih je dvije tisuće poslao u Galileju, i samo još tisuća njih pošla je s njim. Međutim, čim je Jonatan ušao u Ptolemaidu, Ptolemejevi ljudi zatvorili su vrata, njega uhitili i pogubili sve njegove pratioce.
Nakon toga Trifun je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove vojnike. Kad su ovi doznali da je Jonatan uhićen i smaknut sa svojim pratiocima, ohrabrili su jedni druge te zgusnutih redova izašli, spremni za borbu. Kad su progonitelji vidjeli da se oni neustrašivo bore za svoj život, vratili su se. Svi Jonatanovi vojnici neometano su stigli u Judeju, oplakali su Jonatana i one koji su pali zajedno s njime i bili su u velikom strahu. Sav je Izrael obavio veliko žalovanje. Svi okolni pogani nastojali su uništiti ih govoreći: »Oni nemaju više vođe ni pomoćnika. Zato udarimo na njih da izbrišemo spomen na njih među ljudima!«