2Mak 2 Makabejska, poglavlje Druga knjiga o Makabejcima, poglavlje 3
Povijest Heliodora
Šimunova izdaja
Dok su stanovnici svetoga Grada živjeli u potpunom miru i dok su se u njemu držali zakoni veoma vjerno zbog pobožnosti velikoga svećenika Onije koji je bio pobožan muž i mrzio je svako zlo, događalo se da su i kraljevi iskazivali ovomu mjestu čast, a Hram uveličali bogatim darovima. Tako je Seleuk, kralj Azije, podmirivao iz vlastitih dohodaka sve izdatke za prinošenje žrtava. Tada se zavadi neki Šimun, hramski predstojnik iz Benjaminova plemena, s velikim svećenikom zbog upravnih poslova u gradu. Kako nije mogao ništa postići protiv Onije, ode Apoloniju, Tarsejevu sinu, koji je tada bio namjesnik Celesirije i Fenicije. Pripovijedao mu je o riznici u Jeruzalemu da je puna neizmjernoga bogatstva, da ima neizbrojivo mnogo novca koji nije potreban za troškove žrtava te da se lagano može prenijeti pod kraljevu nadležnost. Za vrijeme prijema kod kralja Apolonije ga je obavijestio što mu je rečeno o novcu. Ovaj je pozvao svojega državnog upravitelja Heliodora, poslao ga i zapovjedio mu da zaplijeni spomenute novce. Helidor se odmah zaputio, tobože da pregleda gradove u Celesiriji i Siriji, a uistinu da izvede kraljevu želju. Došao je u Jeruzalem i prijateljski su ga primili veliki svećenik i grad. Izvijestio je o učinjenoj prijavi i kazao zbog čega je došao. Onda se raspita da li je tomu doista tako.
Veliki svećenik mu izjavi da se radi o ostavštinama za udovice i siročad. Nešto da pripada i Hirkanu, Tobijinu sinu, čovjeku veoma uglednu te da, suprotno klevetničkim optužbama bezbožnog Šimuna, ukupna svota iznosi samo četiri stotine srebrnih talenata i dvije stotine zlatnih talenata; da nikako ne smiju biti oštećeni oni koji su iskazali povjerenje u svetost mjesta te u čast i nepovredivost Hrama koji je cijenjen u svemu svijetu.
Jeruzalem uznemiren
Ali se Heliodor pozvao na kraljeve odredbe i izjavio da se novci moraju oduzeti za kraljevsku riznicu. Na dan koji je odredio, ušao je da pregleda hramsko blago. Sav se grad zbog toga uznemirio. Svećenici su se u svojim svećeničkim haljinama bacili pred žrtvenik i vapili su k Nebu koje je dalo zakon o povjerenom dobru, moleći neka sačuva netaknuta ta dobra onima koji su ih ostavili. Tko je vidio vanjsku pojavu velikog svećenika, tomu se je srce kidalo, jer su njegov izgled i promjena boje u licu odavali duboku bol u duši. On se zgrozio i toliko je drhtao da su oni koji su ga gledali uistinu spoznali bol njegova srca. Ljudi su u skupinama izlazili iz kuća da se zajedno mole i tako odvrate od svetog mjesta oskvrnuće koje mu je prijetilo. Žene u pokorničkim haljinama, opasane ispod prsiju, napunile su ulice. Djevojke koje su još bile držane u kućama, trčale su jedne na vrata, a druge na zidove, dok su neke izvirivale kroz prozore. Svi su dizali ruke prema nebu i vapili su. Bilo je žalosno gledati kako se mnoštvo grčevito baca na zemlju i kako veliki svećenik s tjeskobom čeka. Dok su oni vapili Bogu Svemogućemu, neka netaknuto sačuva povjerena dobra onih koji su ih ostavili, Heliodor se spremao da izvrši ono što je bilo određeno.
Kazna Heliodoru
Već se nalazio uz riznicu sa svojom tjelesnom stražom. Tada Gospodin duhova i vladar svake moći dopusti da se ukaže tako velika pojava da je sve koji su drsko ušli udarila Božja sila te su onemoćali i strahovito se prestrašili. Ukazao im se naime sjajno opremljen konj na kojem je jahao strahoviti konjanik; konj je bio bogato ukrašen. Konj je navalio na Heliodora i udario ga prednjim kopitima. Sam konjanik sjao je u zlatnoj opremi. S njim se Heliodoru ukazaše dva mladića velike jakosti, u sjajnoj ljepoti i u veličanstvenoj odjeći. Ovi s obje strane nastupiše protiv njega, i bičevali su ga neprestano te mu zadali mnogo udaraca. On najednom pade na tlo i obuhvati ga gusta tmina. Zgrabiše ga i staviše na nosila. Tako su u nemoćnu stanju iznijeli onoga koji je malo prije bio provalio u riznicu s mnogim pratiocima i sa svakojakim vojnicima, i u tome su oni spoznali objavu moći Božje. Božjom silom lišen govora i svake nade ležao je tako na tlu. Tada su Židovi slavili Gospodina, koji tako čudesno proslavi svoje mjesto. Hram, u kojemu je malo prije vladao samo strah i trepet, bio je pun veselja i klicanja, a to je trebalo zahvaliti očitovanju svemogućega Gospodina.
Neki Heliodorovi prijatelji zamolili su Oniju neka zazove Svemogućega da održi na životu onoga koji je tu ležao na umoru. I veliki svećenik prinese žrtvu za život toga čovjeka, u strahu da bi kralj mogao posumnjati kako su Židovi podigli ruku na Heliodora. Dok je veliki svećenik prinosio žrtvu okajnicu, ukazali su se Heliodoru isti mladići u svojemu prijašnjem odijelu, pristupili mu i kazali: »Puno zahvali velikom svećeniku Oniji jer radi njega poklanja ti Gospodin život! Nakon što te Nebo kaznilo navješćuj posvuda silna Božja djela!« Nakon ovih riječi iščeznuli su.
Obraćenje Heliodora
Heliodor prinese Gospodinu žrtvu i upravi žarke molitve onomu koji ga je sačuvao na životu. Onda se prijateljski rastade od Onije i vrati se kralju sa svojim četama. On je pred svima svjedočio čudesna djela Svevišnjega Boga što ih je vidio vlastitim očima. Kad je kralj upitao Heliodora tko bi bio zgodan za ponovno slanje u Jeruzalem, ovaj je odgovorio: »Ako imaš kojega neprijatelja ili izdajnika, pošalji ga, i on će ti izbičevan doći natrag, ako uopće iznese živu glavu. Zaista, na onome mjestu vlada moć Božja! On koji stoluje na nebu, čuva i štiti ono mjesto. On udara i uništava one koji tamo dolaze u zloj namjeri.« Tako su protekli događaji u vezi s Heliodorom i s očuvanjem hramske riznice.