DnG Daniel (grčki), poglavlje Daniel (grčki tekst), poglavlje 9
Sedamdeset godišnjih tjedana
U prvoj godini Darija, Asverova sina, iz plemena Medijanaca, koji je bio postao kralj nad kraljevstvom Kaldejaca,9,1 Ovo je najpoznatije Danielovo proroštvo, koje na jasan i neoboriv način dokazuje njegovu proročku službu, iako Židovi ne računaju Danijela među proroke, nego među hagiografe. Polazna točka tog proročanstva je ono što je predvidio Jeremija govoreći o sedamdeset godina sužanjstva. Ovdje se tih sedamdeset godina pretvara u sedamdeset godišnjih tjedana, tj. sedamdeset subotnih godina (Lev 25) ili 70 godina pomnoženo sa 7. Tada će doći mesijansko vrijeme. u prvoj godini njegova vladanja namjerio sam se ja, Daniel, u knjigama na broj godina za koje će, po Gospodnjem proročanstvu proroku Jeremiji, ležati Jeruzalem u razvalinama, naime sedamdeset godina. Upravio sam lice k Bogu, Gospodinu, i stao se moliti i vapiti u postu, kostrijeti i pepelu. Molio sam se Gospodinu, svome Bogu, i priznavao:
»Gospodine, veliki i strašni Bože! Ti držiš zavjet milosti onima koji te ljube i opslužuju tvoje zapovijedi. Mi smo griješili i krivo činili. Bili smo bezbožni, odmetnuli smo se i odstupili od tvojih zapovijedi i zakona. Nismo slušali tvoje sluge, proroke, koji su govorili u tvoje ime našim kraljevima, knezovima i ocima, i svemu narodu u zemlji. Ti si, Gospodine, pravedan, a stidno rumenilo bi moralo udariti u lice na današnji dan nas, sve Judejce, jeruzalemske stanovnike, i sav izraelski narod, blizu i daleko po svim zemljama, kamo si ih razagnao zbog nevjernosti koju počiniše tebi. Gospodine, stidno bi rumenilo moralo u lice udariti nas, naše kraljeve i knezove i oce, jer smo tebi sagriješili. Ali je u Gospodina, našega Boga, milosrđe i oproštenje za to što smo se odmetnuli od njega, što nismo slušali glasa Gospodina, svojega Boga, da hodimo po njegovim zakonima, koje nam je dao preko svojih slugu, proroka. Sav je Izrael kršio tvoj zakon, otpadao je, a da nije slušao tvojega glasa. Prokletstvo i kletva, kako su napisani u zakonu Mojsija, Božjega sluge, izlili su se na nas, jer smo mu sagriješili. On je pustio da se na nama i na našim knezovima koji su vladali nad nama ispuni njegova prijetnja da će nas naime udariti velikom nesrećom, kakva se nikada nije dogodila pod nebom osim u Jeruzalemu. Kako je napisano u Mojsijevu zakonu tako se svalila na nas sva ta nesreća. A mi nismo umilostivili Gospodina, svojega Boga. Nismo se vratili od svojih grijeha i nismo marili za tvoju vjernost. Tako je Gospodin naumio da sruši nesreću na nas jer je Gospodin, naš Bog, pravedan u svim svojim djelima što ih čini. Jer nismo bili slušali njegova glasa.
I eto, Gospodine, Bože naš, koji si izveo svoj narod iz Egipta rukom jakom i stekao sebi ime do dana današnjega, mi smo sagriješili, krivo činili. Odustani, Gospodine, po svoj svojoj dobroti od gnjeva i jarosti nad svojim gradom Jeruzalemom i nad svojom svetom gorom! Jer je zbog naših grijeha i bezakonja naših otaca Jeruzalem i tvoj narod izvrgnut ruglu svih koji su oko nas. A sad poslušaj, Bože naš, molitvu i vapaj svojega sluge! Obasjaj svojim licem svoje opustjelo svetište zbog Gospodina! Prigni, Bože moj, svoje uho i čuj! Otvori svoje oči i vidi pustoš u kojoj se nalazimo, i grad nad kojim je bilo prizvano tvoje ime! Jer ne molimo se pred tobom pouzdajući se u svoja pravedna djela, nego gledajući u veliko tvoje milosrđe. Gospodine, usliši! Gospodine, oprosti! Gospodine, poslušaj i učini ne časeći zbog samoga sebe, Bože, jer se tvoje ime priziva nad ovim gradom i nad tvojim narodom!
Dok sam još govorio i molio se, i priznavao svoje grijehe i grijehe svojega naroda Izraela, i vapio za svetu goru svojega Boga pred Gospodinom, svojim Bogom, dok sam obavljao molitvu, najednom Gabriel, isti kojega sam prije bio vidio u viđenju, doletje mi brzo oko vremena večernje žrtve. On me uputi i reče mi: Daniele, sada te dolazim poučiti. Kad si se počeo moliti, iziđe Božja riječ. Dolazim ti to navijestiti, jer si Božji ljubimac. Zato pripazi na riječ, tada ćeš razumjeti viđenje!
Sedamdeset je godišnjih tjedana određeno nad tvojim narodom i nad tvojim svetim gradom, da se učini kraj bezakonju, da se oduzmu grijesi, da se okaje opačina, da se dovede vječna pravda, da se ispuni viđenje i proroštvo i da se pomaže Sveti nad svetima. Znaj dakle i razumij: Od vremena kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida, dok ustane pomazanik, knez, proći će sedam godišnjih tjedana i šezdeset i dva godišnja tjedna, i opet će se sazidati s ulicama i prokopima u teško vrijeme. Poslije šezdeset i dva godišnja tjedna bit će pomazanik pogubljen, premda je nedužan. Grad, zajedno sa svetištem, bit će razoren od ratnoga naroda jednoga kneza što će doći. Kraj će mu biti s potopom. Na kraju rata doći će određeno pustošenje. S mnogima će za jedan godišnji tjedan sklopiti tvrd zavjet i u polovini godišnjeg tjedna ukinut će žrtvu klanicu i prinos. Na njihovu mjestu zavladat će grozota pustoši, i trajat će do kraja. Tada će se izliti određeno na opustošitelja.«