Ez Ezekiel, poglavlje Ezekiel, poglavlje 3
Ezekiel ide k zarobljenicima
On mi reče: »Sine čovječji, pojedi što je pred tobom; pojedi taj svitak, onda idi i govori Izraelovoj kući!« Otvorio sam usta i on mi dade svitak da jedem. I reče mi: »Sine čovječji, uzmi taj svitak što ti ga dajem u sebe i pusti da uđe u tvoju nutrinu!« Ja ga pojedoh i bio mi je u ustima sladak kao med. Nato mi zapovjedi: »Sine čovječji, ustani, idi Izraelovoj kući i govori im u moje ime! Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego Izraelovoj kući i ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima riječi ne razumiješ. Kad bih te poslao k njima, poslušali bi te. Ali te Izraelova kuća ne će poslušati. Jer ni mene ne će poslušati. Jer je sva Izraelova kuća tvrda obraza i otvrdnula srca. Ali evo, činim tvoj obraz tvrdim kao njihov i tvoje čelo tako tvrdo kao njihovo. Kao dijamant, tvrđe od stijene, činim ti čelo. Ne boj ih se, ne dršći pred njihovim licem! Jer su uporan rod.«
Dalje mi reče: »Sine čovječji, uzmi sve riječi što ti ih priopćujem u svoje srce i slušaj ih svojim ušima! Ustani, idi k zarobljenicima, k sinovima svojega naroda, govori im i reci: Ovako veli svemogući Gospodin, poslušali ili ne poslušali!« Tada me duh podiže. Čuo sam za sobom glasan, silan šum, kao kada se diže sa svojega mjesta Gospodnja slava. Naime huku krila onih bića što su se jedna drugih doticala i prasak kotača uz njih. Bio je glasan, silan šum. Duh me dakle podiže, uze me, i ja sam ozbiljno išao u uzbuđenosti svojega duha, jer je Gospodnja ruka teško ležala na meni.
Tako dođoh k zarobljenicima u Tel-Abib, koji su stanovali na rijeci Kebaru, gdje su se bili naselili. Ondje sam boravio sedam dana posve uzbuđen među njima. Poslije sedam dana dođe mi Gospodnja riječ: »Sine čovječji, postavio sam te stražarom Izraelovoj kući. Kad čuješ riječ iz mojih usta, opomenut ćeš ih u moje ime. Kad kažem bezbožniku: Poginut ćeš!, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu, da odvratiš bezbožnika od njegova opakog puta i da ga sačuvaš na životu, tada će bezbožnik poginuti zbog svoje opačine, ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. Ako li ti opomeneš bezbožnika, a on se ne vrati od svojega opakog puta, onda će on poginuti zbog svoje opačine, a ti si spasio svoju dušu. Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i čini zlo, tada ću mu ja podmetnuti na što će se spotaći, da pogine. Ako ga ti tada nisi opomenuo, tada će on poginuti zbog svoje opačine, i njegova pravedna djela, što ih je činio, ne će se dalje spominjati; ali ću njegovu krv iskati iz tvoje ruke. Ako li si ti njega, pravednika, opomenuo da on, pravednik, ne griješi više, i on ne griješi više, tada će pravednik ostati na životu, jer se dao opomenuti, i ti si spasio svoju dušu.«
Ezekiel opet vidi slavu Božju
Ondje dođe Gospodnja ruka na me i on mi zapovjedi: »Ustani, iziđi na ravnicu u dolini! Ondje ću govoriti s tobom.« Ustadoh i iziđoh na ravnicu u dolini. Ondje vidjeh gdje stoji Gospodnja slava, kako sam je bio gledao na rijeci Kebaru, i ja padoh ničice na svoje lice. Ali dođe duh na me i postavi me na noge. On mi reče: »Idi, zatvori se u svoju kuću! Sine čovječji, evo stavit će na te konopce i njima će te svezati. Ti onda ne ćeš izlaziti među njih. Ja ću učiniti da ti se jezik prilijepi za nepce, i ti ćeš zamuknuti i ne ćeš im biti opominjač, jer su uporan rod. Ali kad progovorim s tobom, otvorit ću ti usta, i ti ćeš im navijestiti: Ovako veli svemogući Gospodin. Tko bude slušao, neka sluša! Tko ne bude slušao, neka ne sluša! Jer su uporan rod.«