Jr Jeremija, poglavlje Jeremija, poglavlje 34
Sudbina Sidkije
Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina kad su Nabukodonozor, babilonski kralj, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva što su bila pod njim, i svi narodi vojevali protiv Jeruzalema i protiv svih njegovih gradova.34,1 U Nabukodonozorovoj vojsci bili su mnogi narodi. Ova žalosna poruka, koju Jeremija prima za kralja, izrečena je neposredno prije pada Jeruzalema. Još uvijek se spasenje uvjetuje predajom. Ali predaja nije izvršena i zato kralja čeka još teža kob. Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: »Idi, kaži Sidkiji, Judinu kralju. Ovako veli Gospodin: Evo, ja dajem taj grad u ruke babilonskom kralju. On će ga spaliti ognjem. Ti ne ćeš umaknuti njegovoj ruci, nego ćeš biti uhvaćen i predan njegovoj vlasti. Oko u oko vidjet ćeš babilonskoga kralja i usta u usta ćeš s njim govoriti i doći ćeš u Babilon. Ali čuj Gospodnju riječ, Sidkija, Judin kralju! Ovako veli Gospodin o tebi: Ne ćeš poginuti od mača. U miru ćeš umrijeti. I kao što se činilo u čast tvojim ocima, prijašnjim kraljevima, što su bili prije tebe, tako će se platiti i tebi mrtvački oganj i naricat će se za tobom: Ah, Gospodaru! To je proroštvo što ga navješćujem« – govori Gospodin.
Prorok Jeremija navijesti sve te riječi Judinu kralju Sidkiji u Jeruzalemu, dok je vojska babilonskoga kralja udarala na Jeruzalem i na sve Judine gradove što su još preostali, naime na Lakiš i Azeku. To su od Judinih gradova bili jedini tvrdi gradovi, što su se još držali.
Oslobođenje robova
Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina, nakon što je kralj Sidkija bio sklopio nagodbu sa svim narodom u Jeruzalemu, da im proglasi oslobođenje.34,8 Oslobođenje svakog Hebreja, koji je zbog nemogućnosti plaćanja bio došao u zatvor, moralo je biti u sedmoj godini (v. Izl 21,2 i dalje i Pnz 15,12 i dalje). Kraljevim nastojanjem jeruzalemski stanovnici prihvatiše tu zakonsku odredbu i otpustiše sve hebrejske robove. Ali kad su Babilonci časovito uzmakli pred Egipćanima (r. 11), to je oslobođenje bilo opovrgnuto. Svaki je morao osloboditi svoga roba i ropkinju, ako su bili Hebreji i Hebrejke, da više nitko nema svojega judejskog zemljaka kao roba. Svi knezovi i sav narod poslušaše. Bili su pristali na nagodbu da svaki otpusti roba i ropkinju i da ih više ne drži kao robove; poslušaše i otpustiše. A poslije su opet uzimali robove i ropkinje koje su bili otpustili, i silom su ih opet učinili robovima i ropkinjama.
Tada dođe Jeremiji od Gospodina Gospodnja riječ: »Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: Ja sam učinio Savez s vašim ocima kad ih izvedoh iz Egipta, iz kuće ropstva: Nakon sedam godina mora svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka koji se prodao. Šest godina mora ti služiti kao rob; onda ga trebaš slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne poslušaše vaši oci i ne prignuše mi svojega uha. Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste činili što je pravo u mojim očima proglasivši oslobođenje svojih zemljaka i bili ste sklopili nagodbu preda mnom u mojoj kući, koja se zove mojim imenom. Ali sada oskvrnjujete ponovno moje ime. Svaki je svojega roba i ropkinju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao da mu budu robovi i ropkinje. Zato veli Gospodin: Vi me ne poslušaste, ali proglasiste oslobođenje, svaki za svojega zemljaka i bližnjega. Zato i ja navješćujem nasuprot vama oslobođenje – govori Gospodin – za mač, kugu i glad. Činim vas strašilom za sva zemaljska kraljevstva. A ljudima koji prestupe moju nagodbu i ne izvrše odredbe nagodbe koju su sklopili preda mnom, učinit ću kao govedu što su ga rasjekli na dvoje i prošli između njegovih komada. Judine i jeruzalemske knezove, dvorane, svećenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između komadâ goveda, predat ću u ruke neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi. Mrtva će njihova tjelesa biti hrana nebeskim pticama i zemaljskim životinjama. A Sidkiju, Judina kralja, i njegove knezove predat ću u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi, i u ruke vojsci babilonskoga kralja koja je sada otišla. Doista, veli Gospodin, ja ću učiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni će se boriti protiv njega, zauzeti ga i spaliti ognjem. Judine ću gradove učiniti pustinjom u kojoj nitko ne stanuje.«