Jr Jeremija, poglavlje Jeremija, poglavlje 52
Razorenje Jeruzalema i propast kraljevstva
Dvadeset i jedna godina bila je Sidkiji kad je postao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Mati se je njegova zvala Hamitala i bila je kći Jeremije iz Libne. On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, sasvim kako je činio Jojakim. Zbog Gospodnjega gnjeva došlo je s Jeruzalemom i Judom tako daleko da ih je odbacio ispred svojega lica. Sidkija otpade od babilonskoga kralja. U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, dođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Opkoliše ga i načiniše opkope uokolo. Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. Devetoga dana četvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teška te narod zemlje nije više imao što jesti. Tada gradski zid bi provaljen, i vojnici svi nagnuše u bijeg – i ostaviše grad noću – putem kroz vrata između oba zida uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Okrenuše prema jordanskoj ravnici. Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše Sidkiju u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se. Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskom kralju u Riblu, u hamatskom području. Taj mu izreče osudu. Babilonski kralj dade Sidkijine sinove poklati na njegove oči i sve Judine knezove pogubi u Ribli. A Sidkiju dade oslijepiti i staviti u okove. Tada ga dade babilonski kralj odvesti u Babilon i u zatvoru ga držati do njegove smrti.
Desetoga dana petoga mjeseca, tj. u devetnaestoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je bio u osobnoj službi babilonskoga kralja, i spali Gospodnji Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti. Sve jeruzalemske zidove uokolo obarale su sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže. Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda što je još bio preostao u gradu, kao i prebjege što su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija odvede Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, kao vinogradare i seljake. Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu, razbiše Kaldejci i svu mjed odvukoše u Babilon. I lonce, lopate, noževe, vrčeve, zdjele i sve mjedeno posuđe, što se upotrebljavalo kod službe Božje, uzeše. I umivaonike, tave, škropionice, lonce, svijećnjake, kadionice i čaše, što je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže. Oba stupa, jedno more, dvanaest mjedenih volova, što su bili pod njim, i klupe što ih je bio dao napraviti kralj Salomon za Gospodnji hram – mjedi svega tog posuđa nije bilo mjere. Što se tiče stupova, jedan je stup bio visok osamnaest lakata, i konac od dvanaest lakata bio je potreban da ga obuhvati; bio je četiri prsta debeo i unutra šupalj. Odozgo na njemu bilo je mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko pet lakata. Pletenice sa šipkama ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup sa šipkama. A bilo je dvadeset i šest šipaka, koje su lebdjele slobodno. Svih je šipaka oko pletenice bilo stotinu.
Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugoga svećenika Sefaniju i tri vratara. Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz bliže kraljeve okoline, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu i šezdeset ljudi iz naroda, koji se nađoše u gradu. Te, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskom kralju. A babilonski kralj dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u hamatskoj zemlji. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje.
Ovo je broj ljudi što ih Nabukodonozor odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisuće i dvadeset i tri Judejca, u osamnaestoj Nabukodonozorovoj godini osam stotina i trideset i dvije duše iz Jeruzalema, u dvadeset i trećoj Nabukodonozorovoj godini odvede u ropstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša, svega četiri tisuće i šest stotina duša. U trideset sedmoj godini, otkako je bio odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanaestom mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini svoga nastupa na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvadi ga iz tamnice.52,31 Evil Merodak je bio Nabukodonozorov sin i nasljednik. Nije poznato zašto je babilonski kralj toliko počastio svrgnutoga kralja Jojakina. On porazgovori s njim prijateljski i namjesti mu prijestolje više od prijestolja drugih kraljeva, koji se nađoše kod njega u Babilonu. Smio je skinuti sa sebe tamničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio. Njegovo uzdržavanje, što je bilo trajno, davalo mu se iz dana u dan, dok je živio, od babilonskoga kralja – do njegove smrti.