Lev Levitski zakonik, poglavlje Levitski zakonik, poglavlje 27
Zavjeti i desetine
Gospodin zapovjedi Mojsiju:27,1 Ako je netko samoga sebe ili koga od svoje djece zavjetovao Bogu, da dobije koju milost, onda treba svoj zavjet ispuniti tako da plati u novcu otkup za svetište. Taj se otkup procjenjuje po spolu i dobi. »Kaži sinovima Izraelovim ove odredbe: Ako netko zavjetuje Gospodinu čovjeka po procjeni, onda će se muška osoba u dobi od dvadeset do šezdeset godina procijeniti s pedeset srebrnih šekela po težini svetišta. Za žensku osobu iznosi procjena trideset šekela. Za osobu u dobi od pet do dvadeset godina iznosi procjena muške osobe dvadeset šekela i ženske osobe deset šekela. Kod djece u dobi od jednoga mjeseca do pet godina iznosi procjena za dječaka pet srebrnih šekela i za djevojčicu tri srebrna šekela. Ako je nekomu šezdeset godina i više, onda će iznositi procjena za muža petnaest šekela, a za ženu deset šekela. Tko je previše siromašan, pa ne može platiti procjenu, taj neka se dovede pred svećenika, da ga procijeni! Svećenik će ga procijeniti po onom što zavjetnik može dati.
Ako je živinče, što se može žrtvovati Gospodinu onda sve što netko daje Gospodinu neka vrijedi kao posvećeno. On to ne smije promijeniti ili zamijeniti dobar komad za loš ili loš za dobar. Ako ipak živinče zamijeni drugim, onda neka i jedno i drugo pripadne svetištu. Ako li je živinče nečisto, pa se ne može žrtvovati Gospodinu, neka se to živinče donese pred svećenika! Svećenik će onda ocijeniti je li dobro ili loše. Kako ga svećenik ocijeni, tako neka ostane! Ako ga hoće otkupiti, onda neka još doda peti dio od procjene!
Ako netko svoju kuću posveti Gospodinu kao sveti dar, neka svećenik ocijeni je li dobra ili loša! Kako je svećenik ocijeni, tako neka ostane! Ako onaj koji je posvetio svoju kuću hoće kuću opet otkupiti, neka još doda peti dio od procjene! Tada je njegova.
Ako netko komad svoga baštinjenoga posjeda posveti Gospodinu, računa se procjena po mjeri usjeva. Jedan homer ječmena usjeva cijeni se pedeset srebrnih šekela.27,16 Homer je velika mjera za suhe stvari. Jedan homer = 304,4 lit. Ako posveti svoje polje od jubilarne godine dalje, neka vrijedi po punoj procjeni! Ako li svoje zemljište posveti istom poslije jubilarne godine, onda neka svećenik proračuna novce prema broju godina što još ostaju do jubilarne godine! Neka se onda razmjerno odbije od pune procjene! Ako li ga onaj koji je posvetio zemljište hoće opet otkupiti, neka još doda peti dio od procjene! Tada je njegovo. Ali ako ne otkupi zemljišta, a proda ga ipak drugome, ne može se više otkupiti, nego će zemljište, kad u jubilarnoj godini postane slobodno, vrijediti kao posvećeno Gospodinu, kao komad zemlje što je pao pod zakletvu. Pripada svećeniku kao vlasništvo.27,21 »Zakleto«, tj. pod zakletvom zavjetovana stvar koja bi se najsvečanijim načinom zavjetovala ili posvetila Bogu, tako da se nije više mogla upotrijebiti ni u kakvu svjetovnu (profanu) svrhu. Zato se nije mogla ni prodati ni otkupiti. Zakleta stvar bila je bezuvjetno Gospodnja. Ta riječ etimološki u hebrejskom znači odvajanje ili zabrana, dok u grčkom stoji »anatema«, prokleto.
Ako netko posveti Gospodinu zemljište, što ga je kupio, a ne pripada njegovu nasljednom posjedu, onda će svećenik proračunati cijenu do jubilarne godine, i dotični će tu cijenu isplatiti istoga dana kao dar posvećen Gospodinu. U jubilarnoj će se godini komad zemlje vratiti onome od koga je kupljen i komu pripada kao nasljedni posjed. Svaka procjena neka bude po šekelu svetišta: jedan šekel ima dvadeset gera.
Ali prvijence od stoke, što već kao prvijenci pripadaju Gospodinu, ne smije nitko posvetiti. Bilo govedo bilo ovca: pripada Gospodinu. Ali ako su od nečiste životinje, onda ih mora dotični otkupiti po procjeni i dodati peti dio procjene. Ako li se ne otkupi, onda će se prodati po procjeni. Ništa od zakletoga, što netko pod zakletvom posveti Gospodinu od svega svojega posjeda: bio čovjek, živinče ili nasljedni posjed, ne smije se niti prodati niti otkupiti. Što je god pod zakletvom posvećeno, Gospodinu je presveto. Ljudi nad kojima je izrečena zakletva ne smiju se otkupiti, nego se moraju pogubiti.27,29 »Ljudi nad kojima je (javna oblast) izrekla zakletvu« bili su osuđeni na smrt. Takvih je slučajeva bilo vrlo malo i to samo u staro doba.
Sve desetine od zemlje, od poljskoga usjeva i od plodova drveća vlasništvo su Gospodnje. Posvećene su Gospodinu. Ako netko hoće otkupiti jedan dio svoje desetine, mora još dodati peti dio iznosa. Što se tiče desetine od goveda i ovaca mora se od svega što prolazi ispod pastirskog štapa uvijek deseti komad posvetiti Gospodinu.27,32 »Što prolazi ispod pastirskog štapa.« Pastir je štapom brojio životinje. Takav je bio običaj kod Izraelaca. Pastir bi stao uz uska vrata kroz koja je prolazila stoka i dodirom štapa brojio je komade svoga stada. Pritom neka se ne istražuje je li dobro ili loše, i ne smije se zamijeniti. Ali ako netko ipak zamijeni, onda neka jedno i drugo pripadne svetištu, i ne smije se otkupiti.«
To su zapovijedi što ih dade Gospodin na gori Sinajskoj Mojsiju za sinove Izraelove.