Mk Marko, poglavlje Evanđelje po Marku, poglavlje 10
Nerazrješivost ženidbe
Odatle se podiže i dođe u područje Judeje, s one strane Jordana. Opet je mnoštvo naroda hrlilo k njemu, i on ga je učio kao što je običavao. Tada pristupiše farizeji k njemu i upitaše ga je li dopušteno mužu otpustiti svoju ženu? Time ga htjedoše iskušati. On im reče: »Što vam je zapovjedio Mojsije?« Oni odvratiše: »Mojsije je dopustio da se napiše otpusna knjiga, i onda da se žena otpusti.« Isus im odvrati: »Mojsije vam je dao tu zapovijed zbog tvrdoće vašega srca. U početku stvorenja stvorio je Bog čovjeka kao muško i žensko. Zato će ostaviti muž oca i majku i prionuti uza svoju ženu, i bit će oboje jedno tijelo. Tako nisu više dvoje nego jedno tijelo. A što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.«
U kući ga zapitaše učenici još jedanput za to. On im objasni: »Tko otpusti svoju ženu i uzme drugu, čini preljub. Ako žena ostavi svoga muža i uzme drugoga, čini preljub.«
Isus i djeca
Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude. Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: »Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo. Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će doći u njega.« Tada ih zagrli, stavi na njih svoje ruke i blagoslovi ih.
Poziv bogatašu
Kad pođe dalje svojim putem, pritrča mu netko, pade pred njega na koljena i upita ga: »Učitelju dobri, što moram činiti da postignem vječni život?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar osim jedinoga Boga. Znaš zapovijedi: Ne ubijaj! Ne čini preljub! Ne kradi! Ne svjedoči lažno! Ne varaj! Poštuj oca i majku!« Onaj mu odvrati: »Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.« Tada ga Isus pogleda ljubazno i reče mu: »Jedno ti još treba. Idi, prodaj sve što imaš i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Onda dođi, uzmi svoj križ i slijedi mene!« Na tu riječ posta čovjek žalostan i ode tužan jer je posjedovao mnoga dobra.
Isus pogleda naokolo i reče svojim učenicima: »Kako je teško bogatima ući u Božje kraljevstvo!« Učenici se uplašiše od njegovih riječi. A Isus im ponovi: »Djeco, kako je teško ući u Božje kraljevstvo! Lakše deva prođe kroz iglene uši, negoli bogataš uđe u Božje kraljevstvo.« Oni se još više uplašiše i rekoše jedan drugome: »Tko se onda može spasiti?« Isus pogleda na njih i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu; jer je Bogu sve moguće.«10,27 Isus ne osuđuje bogatstvo ili bogataše, nego ističe pogibelj koju bogatstvo može predstavljati u nastojanju oko postignuća vječnog života. Tada mu reče Petar: »Eto, mi smo sve ostavili i pošli smo za tobom.« Isus potvrdi: »Zaista kažem vam: Nitko zbog mene i zbog evanđelja ne ostavlja kuću, braću, sestre, majku, oca, djecu ili polja, a da ne primi sve stostruko: već sada u ovom svijetu – iako s progonima – kuću, braću, sestre, majke, djecu i polja, a u budućem svijetu vječni život. Mnogi koji su prvi bit će posljednji i mnogi koji su posljednji bit će prvi.«
Isus treći put najavljuje muku i uskrsnuće
Bili su na putu u Jeruzalem. Isus je išao pred njima. Oni su se čudili tome i za njim su išli sa strahom. Tada on uze opet k sebi dvanaestoricu i reče im što ga čeka: »Eto, mi idemo u Jeruzalem. Tamo će Sin Čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati neznabošcima. Tada će mu se narugati, popljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali poslije tri dana on će uskrsnuti.«
Zebedejevi sinovi
Tada pristupiše k njemu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, i zamoliše: »Učitelju, htjeli bismo da nam ispuniš jednu molbu.« On ih upita: »Što želite od mene?« Oni ga zamoliše: »Daj da u tvojoj slavi jedan od nas sjedne s tvoje desne, drugi s tvoje lijeve!« Isus im odvrati: »Ne znate što molite. Možete li piti kalež koji ja pijem, ili krstiti se krštenjem koje ja primam?« Oni mu odgovoriše: »Možemo.« Isus im odvrati: »Kalež koji ja pijem vi ćete piti i krštenje koje ja primam i vi ćete primiti; ali mjesto s moje desne ili s lijeve ne mogu ja dati; ono pripada onima za koje je pripravljeno.« Kad doznaše to druga desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana. Isus ih zato dozva k sebi i reče im: »Znate, neznabožački vladari vladaju nad svojim narodima i velikaši čine da oni osjete njihovu moć. Među vama neka ne bude tako. Tko hoće biti velik među vama, taj neka bude vaš sluga; i tko hoće biti prvi među vama, taj neka bude svima sluga! I Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i da dâ svoj život u otkup za mnoge.«
Ozdravljenje slijepog Bartimeja
Oni dođoše u Jerihon. Kada je izlazio iz Jerihona s učenicima i s velikim mnoštvom naroda, sjedio je na putu prosjak, slijepac Bartimej, Timejev sin. Čim je on čuo da je tu Isus Nazarećanin, povika iza glasa: »Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!« Mnogi su ga korili neka šuti. Ali on je vikao još jače: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Tada zastane Isus i reče: »Zovnite ga ovamo!« Zovnuše slijepca i rekoše mu: »Imaj pouzdanje! Ustani, zove te!« Tada on zbaci sa sebe svoju haljinu, skoči i pohrli k Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš od mene?« »Učitelju«, zamoli slijepac, »učini da progledam!« Isus mu reče: »Idi, vjera te je tvoja ozdravila.« Odmah je progledao i uputio se za njim.