Flm Filemonu Poslanica Filemonu, Popis
1. Filemon je bio ugledni i bogati kršćanin u Kolosama. Pavao ga je u vrijeme svoga misionarskog djelovanja, vjerojatno u Efezu, primio među kršćanske vjernike te s njim ostao duboko povezan tijekom kasnijeg djelovanja. U Filemonovoj kući sastajali su se kršćani na bogoslužje te su činili kućnu Crkvu koju Pavao pozdravlja na početku ove poslanice.
2. Onezim je bio Filemonov rob koji je svome gospodaru nanio veliku materijalnu štetu te pobjegao od njega. U svom lutanju stigao je do Rima, gdje je Pavao bio u zatvoru, te je od kršćana Rima morao doznati za Pavla. Javio mu se, primio pouku o vjeri i postao kršćaninom. Zatim se zaželio vratiti svome gospodaru u Frigiju, ali je po državnom zakonu trebao gospodaru namiriti počinjenu štetu, a gospodar ga je mogao osuditi na smrt zbog bježanja. Zamolio je Pavla da ga sa svojom poslanicom otpremi u Kolose te upotrijebi svoj apostolski ugled da ga Filemon ne kazni.
3. Pavao se nije usudio propovijedati dokidanje ropstva, koje se protivilo osnovnoj vjerskoj istini da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, nego je Filemonu pokazao da su on i njegov rob sada braća u Kristu Isusu: »Možda si se zato na neko vrijeme odijelio od njega, da ga dobiješ vječno, ne više kao roba, nego više od roba: kao ljubljenoga brata« (r. 15-16). Takvo gledanje na robove kao braću i sestre u Kristu pridonijelo je postupnom dokidanju ropstva u zemljama s većinskim kršćanskim stanovništvom.
4. Pavao je napisao ovu poslanicu iz zatvora u Rimu oko 63. Pavlovo autorstvo svjedoče stari crkveni pisci te jezik, stil i nauk same poslanice.