Sir SirahSírachovec, poglavljekapitola Knjiga SirahovaKniha Sírachovcova, poglavljekapitola 21

Čuvaj se grijeha

Sinko, ako si sagriješio, ne čini to opet

i moli za oproštenje prijašnjih grijeha!

Bježi od grijeha kao od zmije!

Jer ako mu se približiš, ujest će te.

Zubi su njegovi kao zubi lava

koji oduzimaju život ljudima.

Svaka je nepravda kao mač dvosjekli.

Za njegov udarac nema lijeka.

Obijest i nasilje unište imanje.

Tako opusti kuća oholice.

Molitva siromaha prodire od usta do Božjih ušiju,

i Božji sud dolazi brzo.

Tko mrzi prijekor, ide grješnikovom stazom.

A tko se boji Gospodina, prima ga k srcu.

Junak na jeziku je poznat nadaleko.

Razborit čovjek pazi gdje se spotakne.

Tko gradi svoju kuću tuđim dobrom

jest kao čovjek koji sabire kamenje za svoj grob.

Četa je bezbožnika klupko kučina.

Njihov kraj je plamen.

Put je grješnika popločen glatkim kamenjem.

Na njegovu je kraju ponor podzemlja.

Lik mudraca i luđaka

Tko drži Zakon, vlada i svojim mišljenjem.

Savršenost straha Božjega jest mudrost.

Tko nije razborit, ne prima stege.

Ali gdjekoja razumnost nosi sa sobom gorčinu.

Spoznaja mudraca raste kao poplava,

savjet je njegov kao vrelo žive vode.

Srce luđaka jednako je razbijenu vrču:

ono ne zadržava ono što nauči.

Čuje li razborit čovjek mudru riječ,

cijeni je i dometne joj još jednu.

A čuje li je čovjek lakomislen, ne sviđa mu se

i prezirno je odbaci.

Pripovijedanje luđaka jednako je bremenu na putovanju.

Na usnama je mudraca milina.

Na skupu se traže usta razumnoga čovjeka,

i o riječima njegovim razmišlja se u srcu.

Mudrost je luđaku zaključana kuća.

Spoznaja nerazumnoga čovjeka jesu nerazborite riječi.

Luđaku je stega kao lanac na nogama,

kao lisičine na desnoj ruci.

Luđak se grohotom smije.

Čovjek razuman smije se da jedva čuješ.

Razumnu čovjeku je stega kao zlatan nakit,

kao narukvica na desnoj ruci.

Luđak trkom ulazi u kuću.

Čovjek iskusan kloni se toga.

Luđak s vrata zaviruje u kuću.

Čovjek uljudan zastane vani.

Znak je neuglađenosti prisluškivati na vratima.

Čovjek razuman toga bi se stidio.

Usne nerazboritih ponavljaju ono što drugi govore.

Riječi su razumna čovjeka odmjerene.

U ustima luđakâ je njihovo srce,

u srcu mudraca su njihova usta.

Proklinje li bezbožnik protivnika,

proklinje samo samoga sebe.

Klevetnik okalja samoga sebe.

Mrze ga ljudi u susjedstvu.