Pj Pjesma nad pjesmama, poglavlje Pjesma nad pjesmama, poglavlje 4
Zaručnik:
Kako si lijepa, ljubljena moja,
kako si lijepa!
Tvoje su oči ispod koprene kao golubice.
Kosa ti je kao stado koza
koje u valovitom trku silazi s gileadske gore.
Zubi su ti kao stado ovaca
što upravo dolaze s kupanja, kad se strigu,
sve sa svojim blizancima,
a da nijedna među njima nije bez janjeta.
Usne su ti kao vrpca grimiza
i tvoj govor je mek.
Kao kriška šipka su tvoji obrazi
ispod koprene.
Vrat ti je kao Davidov toranj
okružen zidnim vijencima,
s kojega vise tisuće štitova,
štitova samih junaka.
Tvoje su grudi
dva laneta blizanca,
što pasu među ljiljanima.
Prije nego rashladi dan
i rašire se sjene,
htio bih poći k smirnovoj gori,
k tamjanovu brijegu.
Sva si lijepa, ljubljena moja,
nema na tebi ljage.
Dođi s Libanona, zaručnice, k meni!
Dođi s Libanona, dođi k meni!
Siđi s amanskoga brijega,
sa senirskoga i hermonskoga vrhunca,
iz lavovskih pećina i risovskih gora!
Ranjavaš mi srce,
sestro, zaručnice moja;
očaravaš mi srce
svakim pogledom svojih očiju,
svakim biserom na svome vratu!
Kako je slatko tvoje milovanje,
sestro, zaručnice moja;
Tvoja je ljubav slađa od vina
i miris tvojih ulja
nadvisuje svaku mirodiju.
S tvojih usana, zaručnice moja,
kaplje djevičanski med.
Tvoj jezik kupa med i mlijeko,
i miris je tvojih haljina kao miris tamjana.
Vrt si dobro ograđen,
sestro moja, zaručnice,
zatvoren studenac, izvor zapečaćen.
Tvoj je nasad voćnjak šipka,
pun prekrasnih plodova, cipra i narda,
narda i šafrana,
iđirota i cimeta,
i svakojakog raslinja za kâd,
smirne i aloja,
sa svakojakim najskupljim balzamima.
Ti si izvor mojega vrta,
studenac žive vode,
što teče s Libanona.
Zaručnica:
Ustani sad, sjevernjače,
dođi također, ti južnjače!
Zapušite po mome vrtu,
da se rašire njegovi mirisi!
O, kad bi u moju bašču došao moj ljubljeni,
da uživa njezine najljepše plodove!