1Mak 1 Makabejska, poglavlje Prva knjiga o Makabejcima, poglavlje 9
Kad je Demetrije čuo da su u boju pali Nikanor i njegova vojska, posla Bakida i Alkima po drugi put u Judeju na čelu desnoga krila vojske. Udarili su putem prema Galgalu, opsjeli Maselot na području Arbele, osvojili ga i mnoge pogubili. Prvoga mjeseca godine 152. utaboriše se pred Jeruzalemom. A onda se podigoše i otiđoše u Bereju s dvadeset tisuća pješaka i dvije tisuće konjanika. Juda se utaborio u Elasi; s njim su bile tri tisuće izabranih ratnika. Kad ovi vidješe silnu vojsku, mnogi od straha umakoše iz tabora. Ostade od njih još samo osam stotina boraca. Juda vidje da se njegova vojska razbježala, a da mu tek predstoji bitka. Tada se vrlo potrese, jer nije više bilo vremena da ih sabere. Ipak je izašao pred one koji su preostali te im rekao: »Ustanimo i suprotstavimo se našim neprijateljima! Možda ih ipak možemo svladati.« Oni su ga odvraćali: »Sada ne možemo ništa više nego spasiti svoj život! Onda ćemo se sa svojom braćom vratiti i boriti se protiv njih. Sad nas je premalo.«
A Juda reče: »Daleko neka je od mene da od njih pobjegnem! Ako je došlo naše vrijeme, umrimo hrabro za svoju braću i ne dajmo da padne ljaga na našu slavu!«
Tako se podigla neprijateljska vojska iz tabora i postavila se prema njima. Konjanici se razdijelili na dvije skupine. Praćkari i strijelci pođoše pred vojskom s hrabrim prvim borcima. Bakid je bio na desnom krilu. S obje strane izađoše bojni redovi. Trube su zatrubile. I ljudi Judini trubili su u trube. Zemlja je tutnjila od bojne buke. Borba je trajala od jutra do navečer.
Kada je Juda opazio da je Bakid s jezgrom vojske na desnom krilu, oko njega su se skupili svi hrabri junaci te jurnuli na desno krilo i gonili ga do brda Azota. Kad su oni koji su bili na lijevom krilu vidjeli da je desno krilo poraženo, prišli su straga Judi i njegovima. Nastala je žestoka bitka: na obje strane pali su mnogi. Pao je i Juda, a ostali su pobjegli. Jonatan i Šimun uzeli su svojega brata Judu te ga sahranili u grobnici svojih otaca u Modinu. Oplakali su ga i sav Izrael održa veliko tugovanje za njim. Tugovali su mnogo dana za njim i oni su ponavljali: »Kako pade junak koji je spašavao Izraela!«
Nisu zapisana ostala Judina djela, njegovi ratovi i junačka djela koja je izveo i koja su podloga njegovoj veličini. Bilo ih je veoma mnogo.
Jonatan, nasljednik brata Jude
Poslije smrti Judine podigli su otpadnici po svoj Izraelovoj zemlji glavu i osmjelili su se svi zločinci. Kako je one dane vladala veoma velika glad, zemlja se priklonila na njihovu stranu. Bakid je izabrao sebi bezbožne ljude i postavio ih za upravitelje nad zemljom. Oni su tražili i ispitivali Judine prijatelje i dovodili ih k Bakidu, a on ih kažnjavao i izvrgavao ruglu. Tako je zavladala u Izraelu velika žalost, kakve nije bilo od pojave zadnjega proroka.
Tada se skupiše svi Judini pristaše i rekoše Jonatanu: »Otkako je umro tvoj brat Juda, nema sličnoga muža koji bi se suprotstavljao našim neprijateljima, Bakidu i svima koji tlače naš narod. Stoga izabiremo danas tebe za svojega kneza i vojskovođu i da nas predvodiš u našim bitkama.« Tada je Jonatan prihvatio vodstvo i stupio na mjesto svojega brata Jude.
Kada je to doznao Bakid, stao mu je raditi o glavi. Za to su saznali Jonatan, njegov brat Šimun i svi njihovi podupiratelji i pobjegli su u pustinju Tekou te se utaborili kod čatrnje Asfar koja je bila puna vode. Bakid je to saznao jedne subote, došao je s cijelom svojom vojskom te su se utaborili s druge strane Jordana. Tada je Jonatan poslao svojega brata Ivana kao vođu mnoštva i dade zamoliti svoje prijatelje Nabatejce da smije kod njih smjestiti svoju bogatu opremu. Međutim, sinovi Jambrija iz Madabe zaskočili su ih te uhitili Ivana sa svime što je nosio te otišli s tim plijenom. Potom je javljeno Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Jambrijevi sinovi slave veliku svadbu te da uz veliku svečanost dovode iz Nadaba zaručnicu koja je kći velikog uglednika u Kanaanu. Oni su se spomenuli prolivene krvi svojega brata Ivana, popeli se tamo i sakrili se u jednoj gorskoj guduri. Kad su podigli oči, zamijetili su bučnu i veliku pratnju te zaručnika kako im s prijateljima i s braćom dolazi u susret, s bubnjevima, glazbalima i s bogatom opremom. Oborili su se na njih iz zasjede te ih poubijali; pali su mnogi, a preživjeli su pobjegli u goru. Napadači su uzeli svu njihovu opremu. Tako se svadba pretvorila u žalost, a zvukovi njihovih glazbala u tužaljku. Tako su osvetili krv svoga brata i vratili se na močvarno područje Jordana.
Kad je to Bakid saznao, došao je jedne subote s velikom vojskom na obalu Jordana.
Tada je Jonatan rekao svojima: »Ustanimo i borimo se za svoje živote! Jer ovaj dan nije kao jučerašnji i prekjučerašnji. Gle, rat je pred nama i iza nas, jer je na jednoj strani voda Jordana, a na drugoj močvara i gustiš. Nemoguće je umaknuti. Sada uzviknite k Nebu da se spasite od ruku naših neprijatelja!« Kad je bitka planula, Jonatan je ispružio ruku da udari Bakida, ali je on uzmaknuo bacivši se unazad. Jonatan i njegovi borci poskakali su u Jordan i preplivali na drugu obalu, a neprijatelji nisu pošli za njima u Jordan. Toga dana pade na Bakidovoj strani oko tisuću ljudi.
Bakid u Judeji, Alkimova smrt
Nakon toga vratio se Bakid u Jeruzalem te sagradio u Judeji utvrđene gradove: tvrđavu Jerihon, nadalje Emaus, Bet Horon, Betel, Timnat, Faraton i Tefon – s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. U svaku je postavio vojnu posadu da prkosi Izraelu. Također je utvrdio gradove Betsur i Gazaru i jeruzalemsku tvrđavu te ih opskrbio vojskom i hranom. Nadalje, dao je sinove velikaša u zemlji pohvatati kao taoce i zatvoriti u tvrđavu u Jeruzalemu.
Drugoga mjeseca godine 153. naredio je Alkim da se sruši zid unutarnjega dvorišta u Svetištu i tako unište djela prorokâ. Već je bio počeo s rušenjem, kad ga najednom udari kap i njegov naum bi spriječen. Usta mu se ukočila, ostala nepomična tako da više nije mogao reći nijednu riječ niti davati naređenja svojim ukućanima. Ubrzo je Alkim umro u velikim mukama. Kad je Bakid čuo da je Alkim umro, vratio se kralju i Judeja je uživala mir dvije godine.
Bakidov poraz i odlazak
Svi bezakonici obavili su vijećanje te zaključili: »Gle, Jonatan i njegovi podupiratelji žive u miru i bezbrižnosti. Zato dovedimo Bakida da ih sve pohvata u jednoj noći!« S tim prijedlogom otišli su k njemu i uvjerili ga. On se podigao s jakim odredom vojske i svima svojim pristašama u Judeji poslao potajno pisma neka uhite Jonatana i sve podupiratelje. Ali oni to nisu mogli jer se doznalo za njihov naum. Štoviše, Jonatanovi ljudi uhvatili su oko pedeset kolovođa nasilja u zemlji te ih pogubili.
Potom su se Jonatan i Šimun povukli sa svojim borcima u Betbasu, u pustinji. Sagradili su opet razoreni dio grada i utvrdili ga. Kad je to saznao Bakid, sazvao je svu svoju vojsku, a dojavio i svojim saveznicima u Judeji. Onda izađe i opkoli Betbasu. Napadali su je dugo vremena i podigli su strojeve za opsadu. Jonatan je u gradu ostavio svojega brata Šimuna i prošao onim područjem samo s malim brojem boraca. Smaknuo je Odaresa i njegovu braću te stanovnike Fasirona u njihovu prebivalištu. Kad je bio tako pobjedonosan, umnožila se njegova bojna sila. Šimun i njegovi ljudi provalili su iz grada i spalili strojeve za opsadu. Napali su Bakida te ga porazili i potpuno uništili, jer su mu bili loši osnova i plan. Razgnjevio se na otpadnike koji su ga nagovorili da dođe u Judeju i mnoge od njih dao je pogubiti, a zatim je odlučio vratiti se u svoju zemlju.
Kad je to saznao Jonatan, poslao je k njemu starješine da sklope s njime mir i da razmijene zarobljenike. Bakid je na to pristao, postupio je prema svojim riječima i prisegnuo mu je da Jonatanu ne će više ništa nažao činiti dok je živ. Pustio je zarobljenike koje je prije zarobio u Judeji. Vratio se u svoju zemlju i nije više nikada stupio na njihovo područje. U Izraelu je mač mirovao, a Jonatan se nastanio u Mikmasu. Sudio je narodu i iskorjenjivao bezbožnike u Izraelu.