2Mak2Ma 2 Makabejska2. Makkabilaiskirja, poglavljeluku Druga knjiga o MakabejcimaToinen makkabilaiskirja, poglavljeluku 10

Očišćenje Hrama

Makabejac i njegovi ljudi uz Gospodnju pomoć preuzeli su ponovno Svetište i grad. Razorili su žrtvenike koje su pogani podigli na trgu kao i poganska kultna mjesta. Nakon što su očistili Hram, podigli su nov žrtvenik za žrtve paljenice. Isklesali su iskre iz kamenja, uzeli od toga ognja i prinijeli opet žrtvu nakon dvogodišnjega prekida. Također su opet počeli paliti tamjan na oltaru za miomirisnu žrtvu, zapalili su svjetiljke i izložili kruhove. Dovršivši te obrede, bacili su se na zemlju i zamolili Gospodina, neka više ne dopusti da padnu u tako veliku nesreću, nego neka ih kazni blago, ako opet sagriješe, i neka ih više ne predaje huliteljskim i divljim narodima. I dogodilo se da je Hram bio očišćen u isti dan kada su ga nekoć oskvrnuli pogani, naime 25. dana mjeseca kisleva. Slavili su radosno osam dana poput blagdana Sjenica, sjećajući se kako su dane blagdana Sjenica pred malo vremena provodili u brdima i spiljama poput divljih zvijeri. Zato su nosili štapove ovijene bršljanom, zelene grane i palme te pjevali hvalospjeve u čast onomu koji im je dao sreću očišćenja Hrama. Donijeli su odredbu, koja je potvrđena glasovanjem, da se ustanovljuje za sav Židovski narod da se ovi dani svetkuju svake godine.

Judina borba protiv Antioha Eupatora

Početak vladanja Antioha Eupatora

To su dakle bile okolnosti u kojima je umro Antioh Epifan. Sada ćemo izložiti događaje pod Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika. Pritom ćemo kratko prikazati ratne nevolje. On je preuzeo vlast i imenovao državnim upraviteljem nekoga Liziju koji je bio vrhovni zapovjednik u Celesiriji i Feniciji. Dotad su mnoge nepravde bile nanesene Židovima, te je Ptolemej zvani Makron prvi počeo pravedno postupati i pokušao je mirno rješavati njihove poslove. Zato su ga kraljevi prijatelji optužili Eupatoru i posvuda ga nazivali izdajnikom, jer je napustio otok Cipar, što mu ga je povjerio Filometor, i prešao k Antiohu Epifanu. Kako mu nije uspjelo da časno vrši svoju službu, uzeo je otrov i učinio kraj svojemu životu.

Gorgija i idumejske tvrđave

Nakon što je Gorgija je postao zapovjednik u onim krajevima, držao je plaćeničku vojsku i koristio se svakom prilikom za ratovanje protiv Židova. U isto vrijeme Idumejci, koji su držali tvrđave što su bile na dobrom položaju, pravili su velike neprilike Židovima. Oni su primili bjegunce iz Jeruzalema i počeli su izazivati na rat. Tada su Makabejac i njegovi ljudi pozvali na javnu molitvu i zamolili Boga da im bude saveznik, a onda krenuli u pohod protiv idumejskih tvrđava. U hrabroj opsadi zauzeli su te položaje i potisnuli sve ratnike na bedeme. Ubijali su sve koji su im zapali u ruke te smaknuše ne manje od dvadeset tisuća ljudi. Najmanje devet tisuća ljudi pobježe u dvije tvrđave posebno utvrđene, opskrbljene svime što je potrebno za opsadu. A Makabejac ostavi za opsjedanje Šimuna i Josipa i Zakeja s njegovim ljudima. On sam pođe na druga mjesta, gdje je bila potrebnija njegova nazočnost. A Šimunovi ljudi iz lakomosti dadoše se podmititi od posade tvrđava, primiše sedamdeset tisuća drahma i pustiše da pobjegnu neki od njih. Čim je to bio dočuo Makabejac, sabrao je stotnike i prigovorio im što su svoju braću prodali za novce i na njihovu štetu pustili da izmaknu neprijatelji. Dade ih pogubiti kao izdajnike i odmah osvoji dvije tvrđave. Poduprt ratnom srećom, poubijao je u te dvije tvrđave više od dvadeset tisuća ljudi.

Judina pobjeda nad Timotejem i osvojenje Gezera

Timotej, kojega su prije Židovi porazili, skupi vojsku od mnogobrojnih stranaca, usto veliko mnoštvo konjanika iz pokrajine Azije. Tako se pojavi da oružanom silom osvoji Judeju. Već se približio, a Makabejac i njegovi ljudi obratiše se u molitvi k Bogu, glava posutih zemljom i bokova opasanih pokorničkim pojasom. Pred žrtvenikom prostrti, zavapili su Bogu, neka im se smiluje i, kako se kaže u Zakonu, neka se pokaže kao neprijatelj njihovim neprijateljima i kao protivnik njihovim protivnicima. Kad su dovršili molitvu, uzeli su oružje i otišli daleko od grada te se zaustavili tek kad su bili došli blizu neprijateljima. Čim je svanulo i sunce zasjalo, dvije vojske navalile su jedna na drugu. Jedni su imali jamstvo za svoju sreću i pobjedu u svojem pouzdanju u Boga i u svojoj vlastitoj hrabrosti. Drugi su za poticaje u borbi uzimali svoj bijes. Dok se odvijala žestoka bitka, neprijatelji su vidjeli gdje s neba dolazi pet veličanstvenih muževa na konjima sa zlatnim uzdama i oni su se postavili na čelo Židovima. Uzeli su Makabejca u sredinu, prekrili ga svojim opremama i zaštitili ga da ne bude ranjen. A na neprijatelje su bacali strijele i munje, čime su oni bili zaslijepljeni i ustrašeni tako da su se raspršili u najvećem neredu. Dvadeset tisuća i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika bilo je smaknuto. Sam Timotej pobjegao je u jaku tvrđavu imenom Gezer, kojom je zapovijedao Herea. Puni srčanosti opsjedali su Makabejac i njegovi ljudi tu tvrđavu četiri dana. A stanovnici u njoj uzdali su se u jakost mjesta te psovali bez kraja i izgovarali bezbožne riječi. Kad osvanu peti dan, navali junački na zid dvadeset mladića od Makabejčeve vojske, razgnjevljeni zbog tih psovki, i lavovskom hrabrošću pogubiše svakoga koji im je pao u ruke. Drugi su se uspeli na isti način i napali opkoljene. Zapalili su kule, naložili lomače i spalili psovače žive. Prvi su razbili vrata, pustili drugu vojsku unutra i tako zauzeli grad. Timoteja, koji se je bio sakrio u jednu čatrnju, pogubiše zajedno s njegovim bratom Hereom i Apolofanom. Potom su himnima i hvalospjevima slavili Gospodina koji je tako velike stvari učinio Izraelu i udijelio im pobjedu.