Dj Djela apostolska, poglavlje Djela apostolska, poglavlje 14
Pavao i Barnaba u Ikoniju
U Ikoniju se dogodi da Pavao i Barnaba isto tako uđoše u židovsku sinagogu, i govorili su tako da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka.14,1 Luka zove Grcima sve one koji nisu bili Židovi, jer je u ono vrijeme bilo uobičajno da svi ostali i upotrebljavaju grčki jezik. Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće. Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu koji je svjedočio riječ svoje milosti i davao da su se događali znaci i čudesa po njihovim rukama. Gradsko se mnoštvo razdijeli: jedni su bili za Židove, a drugi za apostole. Kad su nakanili pogani i Židovi sa svojim glavarima da ih zlostavljaju i kamenuju, oni, doznavši to, pobjegoše u gradove Likaonije, Listru i Derbu i u okolicu. Tamo su propovijedali evanđelje.
Ozdravljenje bolesnika u Listri i Pavlov govor
U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe svoje majke, koji nije nikada hodao. On je slušao Pavla gdje govori. A Pavao, pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje u spasenje, reče jakim glasom: »Ustani na svoje noge uspravno!« I ovaj skoči, i hodao je.
A kad vidje mnoštvo što Pavao učini, podigoše svoj glas govoreći likaonski: »Bogovi siđoše k nama u ljudskom obliku!«14,11 »Govoreći likaonski«, tj. jezikom onoga kraja. Jupiter i Hermes su grčki bogovi s Olimpa. Prvi je bio otac bogova i glavno božanstvo, a drugi je bio glasnik bogova pred ljudima. Nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ. I svećenik hrama Zeusova, koji je bio na gradskim vratima, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede im s narodom prinijeti žrtvu. A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe svoje haljine i skočiše među narod vičući i govoreći: »Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi koji vam propovijedamo da se od ovih ništavnih stvari obratite k živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima. On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima. Ali je ipak davao svjedočanstvo o sebi čineći im dobro. On vam daje s neba kišu i rodne godine, pribavlja vam hranu i osigurava sreću.« To govoreći, jedva zaustaviše mnoštvo da im ne prinese žrtve.
Starješine za nove zajednice
Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše mnoštvo te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav. A kad se oko njega skupiše učenici, on ustade i uđe u grad, a sutradan otiđe s Barnabom u Derbu.
Propovijedali su u tome gradu evanđelje i učinili su mnoge učenicima. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju. Utvrđivali su učenike i opominjali ih da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Božje kraljevstvo. U svakoj Crkvi obaviše molitvu i post te im postaviše starješine i preporučiše ih Gospodinu u kojega su počeli vjerovati.
Povratak misionara u Antiohiju sirijsku
Prošavši Pizidiju, dođoše u Pamfiliju. I nakon što su navijestili riječ u Pergi, siđoše u Ataliju, i otamo otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani Božjoj milosti na djelo koje su upravo obavili. Nakon dolaska, sabraše Crkvu te izvijestiše o svemu što je Bog učinio po njima: kako je otvorio poganima vrata vjere. Ostadoše ne malo vremena s učenicima.