Dj Djela apostolska, poglavlje Djela apostolska, poglavlje 27
Pavao na lađi za Rim
Kad bi odlučeno da otplovimo u Italiju, predadoše Pavla i druge neke sužnje satniku, po imenu Juliju, od careve čete. Nakon što smo se ukrcali na adramitski brod koji je trebao ploviti u azijska mjesta, otisnusmo se; a s nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna. I drugi dan doplovismo u Sidon. Kako je Julije čovječno postupao prema Pavlu, dopustio mu je da pohodi prijatelje i da se oni brinu za njega. Nakon što smo isplovili otamo, plovili smo uz Cipar, jer su vjetrovi bili protivni. I preplovivši cilicijsku i pamfilijsku pučinu, dođosmo u Miru Licijsku. Ondje je satnik našao aleksandrijsku lađu koja je plovila u Italiju te nas premjestio na nju. Plovili smo mnogo dana sporo i jedva stigli do Knida, jer nas je spriječio vjetar. Tako doplovismo pod Kretu kod Salmone. I s mukom ploveći uz obalu, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra Pristaništa, u čijoj je blizini grad Lasej.
Nakon što prođe mnogo vremena, i kad je već plovidba bila sa strahom, jer je i post već bio prošao, opominjao ih je Pavao27,9 Veliki post obavljao se na Dan pomirenja koji se slavio u jesen. U to doba godine, zbog velikih oluja, zatvarala bi se plovidba, a opet se otvarala u ožujku. govoreći im: »Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i znatnom štetom ne samo za tovar i lađu nego i za naš život.« Satnik je međutim imao više povjerenja u kormilara i gospodara lađe negoli u Pavlove riječi. A kako luka nije bila pogodna za zimovanje, većina je smatrala da je bolje otploviti otamo i nekako doći do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu te ondje prezimiti.
Oluja na moru
Kad je blago zapuhao južnjak, mislili su da mogu sigurno izvesti svoju namjeru, i digavši sidro, otplovili su duž Krete. Ali nedugo zatim udari s otoka buran vjetar koji se zove sjeveroistočnjak. Kad zahvati lađu koja se nije mogla opirati vjetru, predadosmo je valovima, i oni nas ponesoše. Prolazeći pokraj jednoga otoka, koji se zove Kauda, jedva smo mogli dohvatiti čamac. I izvukavši ga, upotrijebiše pomagala i podvezaše lađu; a bojeći se da ne udare na Sirtu, spustiše jedra, i tako se plovilo dalje. Kako nas je bacala silna bura, sutradan stadoše izbacivati tovar. I treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura je svejednako navaljivala, ugasila nam se svaka nada da ćemo se spasiti.
Već dugo nitko nije ništa jeo. Onda Pavao stade među njih i reče: »Ljudi, trebalo je poslušati mene i ne otiskivati se od Krete; tada ne biste imali ove muke i štete. A sad vas bodrim da budete hrabri, jer nitko od vas ne će stradati osim lađe. Jer ove noći stade preda me anđeo Boga čiji jesam i kome služim govoreći: Ne boj se, Pavle! Valja ti doći pred cara. I evo ti darova Bog sve koji plove s tobom. Zato, ljudi, ne bojte se, jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi je rečeno. Ali nam valja udariti na neki otok.«
Pavao i suputnici spašeni u brodolomu
A kad bi četrnaesta noć, a mi o ponoći plovili po Jadranu, pomisliše mornari da se primiču nekakvom kopnu.27,27 »Plovili smo po Jadranu«: tako se u staro doba zvalo more između Grčke i Sicilije. To ime, kao i sličnost imena otoka Malte s našim Mljetom, zavelo je neke u bludnju te su smatrali da se brodolom dogodio na obalama otoka Mljeta u Jadranu. Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine; i prošavši malo, nađoše petnaest hvati.27,28 Dvadeset hvati je 37 metara; 15 hvati je 27,75 metara. I bojeći se da ne udarimo na grebene, bacili su s krme četiri sidra, pa su željno čekali svanuće. Ali kad su mornari pokušali pobjeći s lađe te počeli spuštati čamac u more, izgovarajući se kao da hoće s pramca spustiti sidra, reče Pavao satniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti.« Tada vojnici presjekoše užad na čamcu i spustiše ga te pade u more.
I kad stade svitati, molio je Pavao sve da jedu, govoreći: »Četrnaesti je dan danas kako čekate bez jela, ništa ne okusivši. Zato vas molim da jedete, jer je to za vaše zdravlje. A nijednome od vas dlaka s glave ne će pasti.« I rekavši to uze kruh, i dade hvalu Bogu pred svima, i razlomivši stade jesti. Onda se svi ohrabriše i stadoše jesti. A bilo nas je u lađi svega dvjesta i sedamdeset i šest osoba. Nakon što su se najeli, olakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
Kad se razdanilo, mornari nisu prepoznali zemlju, ali su ugledali nekakav zaljev s obalom u koji su odlučili zavesti lađu, ako bude moguće. I podigavši sidra, ostave ih u moru, popuste užad kormila i raširivši prednje jedro prema vjetru, plovili su prema obali. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasuka se lađa; i prednji kraj što se nasuka ostade tvrd i nepomičan, a krmu su razbijali silni valovi. Vojnici su namjeravali poubijati sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče. Ali satnik, htijući spasiti Pavla, zabrani njihovu namjeru i zapovjedi onima koji znaju plivati neka poskaču prvi u vodu te izađu na kopno. A ostali, jedni na daskama, a jedni na čemu od lađe. I tako izađoše svi živi na kopno.