Post Postanak, poglavlje Knjiga Postanka, poglavlje 19
Propast Sodome. Lotovo izbavljenje
Kad oba anđela uvečer dođoše u Sodomu, upravo je tad sjedio Lot na sodomskim vratima. Čim ih Lot ugleda, ustade pred njima, pokloni se sve do zemlje i reče: »Molim vas, gospodo, svratite u kuću svojega sluge, da prenoćite i operete svoje noge! Sutra rano možete onda uraniti i nastaviti svoj put.« A oni rekoše: »Ne, mi ćemo prenoćiti vani.« Ali on navali i prisili ih, pa oni svratiše k njemu i dođoše u njegovu kuću. On im tad zgotovi večeru i dade ispeći beskvasnih pogača, i oni jedoše. Ali prije nego otiđoše da legnu, opkoliše ljudi grada Sodome kuću, mlado i staro, sav narod do posljednjega čovjeka.
Oni pozvaše Lota i rekoše mu: »Gdje su ljudi što večeras dođoše k tebi? Izvedi nam ih, da ih spoznamo!«
Tada Lot izađe k njima pred vrata, a vrata zatvori za sobom i reče: »Ne činite takva zla, braćo moja! Evo imam još dvije kćeri, koje ne spoznaše muža. Njih ću vam izvesti pa činite s njima što vam je drago! Samo ne dirajte ove ljude; jer uđoše u sjenu mog krova!«
Ali oni viknuše: »Odstupi odatle!« i rekoše: »Ovaj dođe ovamo kao došljak i sad hoće da nam sudi. Sad ćemo tebi učiniti još gore nego njima!« I navališe silom na čovjeka, na Lota, i primicali se sve bliže, da razbiju vrata.
Tad ona dva čovjeka pružiše svoje ruke i uvukoše Lota k sebi u kuću i zatvoriše vrata. A ljude pred kućnim vratima, malo i veliko, udariše sljepoćom, tako da su se uzalud mučili da nađu vrata.
Nato dva čovjeka rekoše Lotu: »Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.«
Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: »Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!« Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali.
Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: »Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!« Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi. Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: »Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana!19,17 »nizini Jordana«: BHS nema »Jordana« Bježi u goru, da i ti ne pogineš!«
Lot im odgovori: »Nemoj tako, Gospodine! Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo. Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.«
On odgovori: »Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš. Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!« Zato je prozvan taj grad Soar.
Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar. Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba. I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima. A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.
Rano drugoga jutra ode Abraham na mjesto gdje je bio stajao pred Gospodinom. Kad se zagleda dolje na Sodomu i Gomoru i na svu pokrajinu one nizine, vidje kako se dim diže od zemlje kao dim iz peći. Bog se dakle spomenu Abrahama, kad je Bog zatirao gradove one nizine, i izvede Lota iz propasti, a uništi gradove u kojima je Lot prebivao. Lot ode od Soara dalje i nastani se sa svojim kćerima u gori; jer se bojao ostati u Soaru. I stanovao je u jednoj pećini s obje kćeri. Tad reče starija mlađoj: »Naš je otac star, a nema više nijednog čovjeka u zemlji koji bi htio općiti s nama, kako je običaj po svemu svijetu. Hajde da damo ocu vina, neka pije, pa da legnemo s njim, da po ocu dobijemo djecu!« I dadoše one noći ocu vina da pije; tada ode starija unutra i leže uz oca. A on ne opazi ni kako ona leže, ni kako ustade.
Drugo jutro reče starija mlađoj: »Eto, ležala sam noćas uz oca. Dajmo mu da pije vina i ove noći! Onda pođi ti unutra i lezi uz njega, da po ocu dobijemo djecu!« Tako dadoše i te noći ocu vina da pije. Onda pođe mlađa i leže uz njega. A on ne opazi ni kako ona leže ni kako ustade.
Zatrudnješe dakle obje kćeri Lotove od svojega oca. I starija rodi sina i nadjene mu ime Moab; on je otac današnjim Moapcima. I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben Ami; on je otac današnjim Amoncima.