Kol Kološanima, poglavlje Poslanica Kološanima, poglavlje 2
Hoću da znate koliku borbu vodim za vas i za one što su u Laodiceji, i za sve koji me ne vidješe osobno: da se utješe njihova srca, da sjedinjeni u ljubavi dođu do svega bogatstva, punine razumijevanja te upoznaju otajstvo Boga i Krista u kojemu je sakriveno sve blago mudrosti i znanja. To govorim da vas nitko ne prevari zamamnim riječima. Doista, ako tijelom i nisam kod vas, jesam duhom s vama, radujući se što vidim vaš red i čvrstoću vaše vjere u Krista.
Krist, gospodar ljudi i anđela
Kako ste, dakle, primili Krista Isusa Gospodina, onako nastavite živjeti u njemu, ukorijenjeni i nazidani na njemu i utvrđeni vjerom, kako ste naučili, obilujući zahvalnošću. Pazite da vas tko ne prevari filozofijom i praznom prijevarom po predaji ljudi, po počelima ovoga svijeta, a ne po Kristu.2,8 Riječ »filozofija« spominje se samo ovdje u cijelom Novom zavjetu i ne označava ovdje neki filozofski sustav, nego religijsku spekulaciju praznovjernih stanovnika Male Azije Pavlova vremena. Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva. U njemu ste i vi ispunjeni, a on je glava svakome Poglavarstvu i Vlasti.
U njemu ste i obrezani nerukotvorenim obrezanjem, skinuvši tjelesnu put Kristovim obrezanjem. Ukopani ste s njim u krštenju u kojemu s njime i uskrsnuste po vjeri u silu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. Bog je vas, koji ste bili mrtvi u prijestupima i u neobrezanju svoga tijela, oživio s njime, oprostivši nam sve prijestupe. Izbrisao je zadužnicu koja je bila svojom odredbom protiv nas: uklonio ju je pribivši je na križ. Svrgnuo je Poglavarstva i Vlasti, javno ih izložio ruglu, pobijedivši ih križem.2,15 Radi se o razoružanju duhovnih bića u zraku o kojima su praznovjerni Kološani vjerovali da odlučuju o ljudskoj sudbini.
Neka vas dakle nitko ne osuđuje za jelo, ili za piće, ili za kakav blagdan, ili za mlađak, ili za subote. To je sjena budućih stvari, a zbilja je Krist. Neka vas nitko ne liši nagrade, pokušavajući to smjernošću i štovanjem anđela te ponoseći se stvarima što ih je tobože vidio. Takav se uzalud nadima svojom tjelesnom pameću, a ne drži se glave od koje sve tijelo, s pomoću zglobova i sveza složeno i sastavljeno, raste rastom Božjim.2,19 Nije potrebno vanjsko izvršavanje Zakona, kako su to tražili Židovi, niti su potrebni anđeli kao posrednici, jer Crkva živi i raste od svoje glave koja je Krist. Usp. tumačenje Ef 4,16.
Novi čovjek u Kristu
Ako ste dakle umrli s Kristom počelima ovoga svijeta, zašto vas vežu propisima, kao da još živite u svijetu: »Ne uzimaj! Ne okusi! Ne dotiči!«? Sve to propada samom upotrebom. To su ljudske zapovijedi i nauci. Imaju doduše izgled mudrosti po umišljenoj pobožnosti, postu i trapljenju tijela, ali u njima nema ništa časno, nego služe zadovoljavanju puti.