Izr Mudre izreke, poglavlje Mudre izreke, poglavlje 7
Čuvati se zavođenja
Čuvaj, sine moj, u srcu moje riječi
i sakrivaj moj naputak kod sebe!
Čuvaj moje zapovijedi, i živjet ćeš,
čuvaj moj nauk kao zvijezdu svojega oka!
Priveži ih sebi na prste,
napiši ih na ploču svojega srca!
Reci mudrosti: »Sestro moja!«
i nazovi razboritost »uzdanicom«,
da te drže daleko od žene drugoga,
od tuđinke koja govori laskavo.
Kad sam gledao kroz prozor svoje kuće,
virio kroz rešetke
i pazio na lude i mudre,
opazih neiskusna mladića.
Koračao je ulicom dolje pokraj jednoga ugla,
išao je putem kući,
u sumrak, pri izmaku dana,
kad je padala noćna tama.
Najednom ga susretne žena
u odijelu bludnice i lukava srca.
Drsko se skitala naokolo;
njezine noge nisu mogle ostati kod kuće.
Sad na ulici, sad na trgovima,
na svakom je uglu vrebala.
I uhvati ga, i poljubi ga,
i bezobrazno mu reče:
»Bila sam dužna žrtvu pomirnicu.
A danas izvrših svoj zavjet.
Zato iziđoh tebi ususret,
da te potražim. I eto, nađoh te.
Opremila sam svoju ložnicu prostirkama,
vezenim egipatskim prostirkama.
Poškropila sam svoju postelju
smirnom, alojem i cimetom.
Pa dođi! Uživat ćemo u ljubavi,
plivat ćemo u ljubavnoj slasti do zore.
Jer mi muž nije kod kuće,
otišao je daleko na put.
Vreću je s novcem uzeo sa sobom.
Vraća se kući istom o uštapu.«
Mnogim nagovaranjem zavede ga.
Glatkim usnama odvuče ga sa sobom.
Ode za njom, bezumnik,
kao vol kojega vode na klanje,
kao jelen koji se zaplete u mreže,
dok mu strijela ne probije jetra,
kao što ptica leti u zamku,
a ne opazi da joj se radi o životu.
Zato dakle, sinovi, poslušajte me!
Pripazite na riječi mojih usta!
Nemoj da zastrani tvoje srce na put k njoj,
nemoj da zalutaš na njezine staze!
Jer je velik broj ubijenih, što ih je ona oborila.
Mnogo ih je koje je pobila.
Kuća je njezina put u svijet mrtvih;
ona vodi dolje u odaje smrti.