2Mak2Ma 2 Makabejska2. Makkabeabók, poglavljekafli Druga knjiga o MakabejcimaÖnnur Makkabeabók, poglavljekafli 1

Pismo o posveti Hrama iz god. 124. pr. Kr.

Mi, vaša braća Židovi u Jeruzalemu i u zemlji Judeji pozdravljamo svoju braću Židove u Egiptu i želimo vam pravi mir. Neka vam Bog bude dobrostiv i neka se spomene svoga saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! Neka vam dade svima srce što se njega boji te vrši njegovu volju veselo i spremno! Neka vam otvori srce za svoj Zakon i svoje zapovijedi i neka vam daruje mir! Neka usliši vaše molitve, neka vam daruje pomirenje i neka vas ne ostavi u vremenu nevolje! Tako molimo ovdje za vas.

Za vladanja kralja Demetrija, godine 169., mi Židovi pisali smo vam: u nevolji i tjeskobi koja nas je snašla onih godina kada su Jason i njegovi otpadali od Svete Zemlje i od kraljevstva, spalili su hramska vrata i prolili nedužnu krv. A mi smo se molili Gospodinu i uslišio nas je. Sada smo iznova počeli prinositi žrtvu paljenicu i pričesnicu, paliti svjetla i izlagati kruhove. Sada vas pozivamo da svetkujete dane blagdana Sjenica u mjesecu kislevu! Ovo pišemo godine 188.

Pismo o posveti Hrama iz god. 164. pr. Kr.

Stanovnici Jeruzalema i Judeje s Velikim vijećem i Judom: Aristobulu, učitelju kralja Ptolemeja iz obitelji pomazanih svećenika, i Židovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje! Nakon što nas je Bog izbavio iz velikih pogibli, usrdno mu zahvaljujemo. Sada smo spremni suprotstaviti se kralju. Sam Bog izbacio je one koji su se borili protiv svetoga grada. Kada je naime knez došao u Perziju s vojskom koja je izgledala nepobjediva, bili su ubijeni u hramu Naneje. Prevarili su ih svećenici Naneje. Antioh je naime bio došao tamo s prijateljima pod izlikom da se oženi božicom. A uistinu je htio samo prisvojiti bogato blago kao miraz. Nanejini svećenici iznijeli su blago van i Antioh je s malom pratnjom ušao u dvorište svetišta. Čim je Antioh ušao, oni su zaključali vrata. Tada otvoriše na stropu potajna vrata, baciše teško kamenje te smrskaše kneza. Zatim su sasjekli tijela na komade, odrezali glave i bacili ih onima što su stajali vani. Blagoslovljen neka je Bog naš koji je tako bezbožnike predao propasti!

Namjeravamo 25. dana mjeseca kisleva proslaviti očišćenje Hrama. Stoga smatramo svojom dužnošću obavijestiti vas o tome da i vi proslavite blagdan Sjenica te da se spomenete ognja koji se pojavio kada je Nehemija, nakon obnove Hrama i žrtvenika za paljenice, prinio žrtve. Kad su naime naši oci bili odvedeni u Perziju, uzeli su pobožni svećenici potajno nešto od ognja žrtvenika i sakrili u jednom isušenom zdencu. Sakrili su ga tako sigurno da je mjesto ostalo svima nepoznato. Nakon toga prošlo je mnogo godina. Kad se Bogu svidjelo, perzijski kralj poslao je Nehemiju ovamo. I ovaj je zapovjedio potomcima svećenika koji su bili sakrili oganj da ga traže. Ali su nas oni izvijestili da nisu našli ognja nego samo blatnu vodu. Na to je on zapovjedio da toga zagrabe i donesu k njemu. I kad je bilo spremno sve za žrtvu, zapovjedi Nehemija svećenicima da tom vodom poliju drva i sve što je na njima ležalo. Tako su učinili. I kad je nakon nekog vremena zasjalo sunce, koje je dotad bilo zastrto oblacima, planula je silna vatra, tako da su se svi čudili. Dok je žrtva izgarala, svećenici su izgovarali molitvu. Jonatan je započeo. Svećenici i svi ostali molili su zajedno s Nehemijom.

Molitva je glasila: »Gospodine, Gospodine i Bože, Stvoritelju cijeloga svijeta, Strahoviti, Silni, Pravedni i Milosrdni, jedini Kralju, Dobrostivi, jedini Darovatelju svih darova, jedini Pravedni, Svevladaru, Vječni. Ti izbavljaš Izraela od svake nevolje! Naše oce izabrao si i posvetio: primi ovu žrtvu za sav svoj narod Izrael! Štiti i posveti svoju baštinu! Saberi nas iz raspršenosti! Oslobodi one što čame u poganskom ropstvu! Daj da spoznaju pogani kako si ti Bog naš! Kazni one koji nas tlače i koji nam se rugaju u svojoj obijesti! Presadi svoj narod na svoje sveto mjesto, kao što je obećao Mojsije!«

Svećenici su pri tome pjevali hvalospjeve. Kad je žrtva bila posve spaljena, Nehemija je dao ostalu vodu izliti na veliko kamenje. Čim je to učinjeno, planuo je jedan plamen, ali ga je progutao oganj koji je svijetlio sa žrtvenika. Taj događaj razglašen je posvuda, a javljeno je i perzijskom kralju kako se na mjestu gdje su odvedeni svećenici sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemijini ljudi posvetili žrtvu. Kralj je ispitao tu stvar te je dao ograditi mjesto i proglasiti ga svetim. Kralj je također primio bogate darove te ih podijelio onima koji su imali njegovu naklonost. Nehemijini ljudi prozvali su tu vodu Neftar, to jest »očišćenje.« A većina je zove Neftai.