Heb Hebrejima, poglavlje Poslanica Hebrejima, poglavlje 4
Bojmo se dakle – dok još stoji obećanje o ulasku u njegov Počinak – da se ne ustanovi za nekoga od vas kako je zakasnio! Jer je i nama naviještena radosna vijest kao i njima; ali njima ne pomože riječ koju su čuli, jer je oni koji je čuše ne združiše s vjerom. Doista, mi vjernici ulazimo u počinak, kao što reče:
»Tako se zakleh u svojemu gnjevu:
ne će ući u moj počinak.«
Njegova su djela dovršena od nastanka svijeta, jer negdje reče za sedmi dan ovako: »I počinu Bog u sedmi dan od sviju svojih djela.« I na tom mjestu opet: »Ne će ući u moj počinak.« Budući, dakle, da neki imaju u njega ući, dok oni kojima je najprije naviještena radosna vijest ne uđoše zbog nevjerovanja, opet određuje jedan dan, »danas«, govoreći u Davidu nakon tolikog vremena, kao što je prije rečeno:
»Danas, ako njegov glas čujete,
neka ne otvrdnu vaša srca!«
Zaista, da je njih Jošua uveo u Počinak, ne bi Bog poslije govorio o drugom danu. Dakle, ostavljen je subotnji počinak još Božjemu narodu. Jer tko je ušao u njegov Počinak, on počiva od svojih djela, kao i Bog od svojih.
Nastojmo dakle ući u onaj Počinak, da tko ne upadne u onaj isti primjer nevjerstva. Jer je živa Božja riječ i djelotvorna, oštrija od svakoga dvosjeklog mača, i prodire sve do rastavljanja duše, duha, zglobova i mozga, i prosuđuje misli i namjere srca. Nema skrivena stvorenja pred njom, jer je sve golo i otkriveno očima onoga kojemu trebamo položiti račun.
Krist – naš veliki svećenik
Imajući dakle uzvišenoga velikog svećenika koji je prošao nebesa, Isusa, Sina Božjega, držimo se vjere koju ispovijedamo! Jer nemamo velikoga svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego je u svemu bio podložan kušnji kao i mi, osim u grijehu. Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!