PsPsa PsalmiSálmarnir, psalamsálmur PsalmiSálmarnir, psalamsálmur 102

Molitva u nevolji progonstva

Molitva potlačenoga koji očajava

i pred Gospodom izlijeva svoju muku.

Gospode, čuj moju molitvu

i vapaj moj neka dođe k tebi!

Ne sakrivaj svojega lica preda mnom

u dan moje nevolje!

Prigni svoje uho k meni,

u dan kad te zazovem, brzo me usliši!

Jer prolaze kao dim moji dani

i kosti moje sagorijevaju kao ugarak.

Kao pokošena trava vene ranjeno srce moje

jer svoj kruh zaboravljam jesti.

Od snažnih jecaja mojih

prionu mi koža uz kosti.

Sličan sam čaplji u pustinji,

postadoh k'o sova na pustim razvalinama.

Ja sam bez sna i osamljen,

postadoh kao ptica na krovu.

Svaki dan me grde moji neprijatelji,

izrugaju me i proklinju.

Jedem pepeo kao kruh

i miješam svoje piće sa suzama

zbog tvoje srdžbe i gnjeva,

jer si me podigao i bacio.

Dani su moji k'o oduljena sjena,

a ja se sušim kao trava.

A ti, Gospode, stoluješ dovijeka

i spomen na te ostaje od koljena do koljena.

Ti ćeš ustati i smilovati se Sionu;

vrijeme je da mu se smiluješ, došao je čas!

Jer tvoje sluge ljube njegovo kamenje,

i njegove razvaline žaloste ih.

Tada će se neznabošci bojati Gospodnjeg imena,

svi kraljevi zemaljski tvoje slave

kad Gospod opet sazda Sion

i objavi se u slavi,

uslišit će vapaj siromaha

i ne će prezreti njihove molitve.

Nek se napiše ovo za budući naraštaj,

nanovo stvoren narod nek hvali Gospoda:

»Jer Gospod je pogledao sa svoga uzvišenog Svetišta,

s neba na zemlju gleda,

da čuje jecanje zasužnjenih,

da oslobodi sinove smrti;

da se navješćuje na Sionu ime Gospodnje

i njegova slava u Jeruzalemu,

kad se zajedno skupe narodi

i kraljevstva da služe Gospodu.«

On putem slomi snagu moju,

skratio je moje dane.

Rekoh: »Bože moj, ne uzimaj me u polovini mojih dana!

Tvoje godine traju za sva pokoljenja.«

U početku utemeljio si zemlju,

i nebo je djelo ruku tvojih.

Oni će proći, a ti ostaješ.

Svi će ostarjeti kao haljina;

kao odjeću ti ih promijeniš i oni se raspadnu.

A ti ostaješ isti

i godine tvoje nemaju kraja.

I sinovi tvojih slugu imat će prebivalište;

njihovo potomstvo učvrstit će se pred tobom.