1Kor1Cor 1 Korinćanima1 Corinzi, poglavljecapitolo Prva poslanica KorinćanimaPrima Lettera ai Corinzi, poglavljecapitolo 2

Apostolov način propovijedanja

I ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću navješćivati vam Božje otajstvo. Jer sam odlučio ne poznavati ništa među vama osim Isusa Krista, i to raspetoga. I ja sam nastupao među vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju: moje naučavanje i propovijedanje nije se sastojalo od uvjerljivih i mudrih govora, nego od pokazivanja koje je osnažio Duh, da se vaša vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.(a)2,5-11 Radilo se osobnoj uvredi Pavla, drugačijoj od one spomenute u 1 Kor 5,1 i Fil 1,15-17. Apostol se u jednoj poslanici (koja nije sačuvana) požalio zbog te osobne uvrede. Onaj koji ga je uvrijedio, pokajao se, pa sad Apostol moli Korinćane da mu i oni oproste.

Božja mudrost

Međutim, mudrost naučavamo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koja prolazi, nego naučavamo otajstvenu i skrivenu Božju mudrost koju predodredi Bog prije vjekova za našu slavu. Nju nije upoznao nijedan od knezova ovoga svijeta, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli. Nego kao što je pisano:

»Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo,

ni u čovječje srce nije ušlo,

to je pripravio Bog onima koji ga ljube!«

A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, pa i Božje dubine. Doista, tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna što je u Bogu, osim Duha Božjega. A mi ne primismo svjetovnog duha, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je Bog darovao. To i govorimo, ne učenim riječima ljudske mudrosti, nego ono što uči Duh, tumačeći duhovno duhovnima. Naravni čovjek ne prima ono što je od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati. A duhovni čovjek sve prosuđuje i njega nitko ne sudi.

»Jer tko je upoznao misao Gospodinovu

da bi njega posavjetovao?«

A mi imamo Kristovu misao.