2Ljet 2 Ljetopisa, poglavlje Druga knjiga Ljetopisa, poglavlje 17
Jošafatovo vladanje
Umjesto njega postade kralj njegov sin Jošafat. On se naoruža protiv Izraela. Razmjesti vojsku po svim tvrdim Judinim gradovima i posade po Judinoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje je bio osvojio njegov otac Asa. I bio je Gospodin s Jošafatom, jer je hodio putovima kojima je prije bio išao njegov djed David, i nije služio Baalima, nego je štovao Boga svojega djeda, po njegovim zapovijedima hodio, i nije činio kao Izraelovi sinovi. Zato Gospodin dade da ojača kraljevstvo u njegovoj ruci. Sav Juda prinosio je darove Jošafatu, pa je imao veliko blago i slavu. Njemu je na Gospodnjem putu porasla srčanost, te odstrani i uzvisine i Ašere u Judi.
U trećoj godini svojega vladanja posla svoje vrhovne činovnike Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da poučavaju u gradovima Judinim, i s njima levite Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju, i svećenike Elišamu i Jorama. Oni su poučavali u Judi imajući uza se knjigu Gospodnjega zakona. Obilazili su sve Judine gradove i učili narod. Dođe velik strah na sva kraljevstva, u zemljama oko Jude, te se ne usudiše ratovati s Jošafatom. Filistejci su donosili Jošafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dovodili stoku: po sedam tisuća i sedam stotina ovnova i po sedam tisuća i sedam stotina jaraca.
Tako je Jošafat postajao sve jači i moćniji. Sagradi u Judi kule i gradove za spremišta. U Judinim gradovima imao je mnogo blaga, a u Jeruzalemu četu hrabrih ratnika. Ovo je njihov broj po obiteljima: Judi su pripadali kao tisućnici: vojskovođa Adna s tri stotine tisuća hrabrih ratnika, uz njega vojskovođa Johanan s dvjesta i osamdeset tisuća ljudi; uz njega Amasja, Zikrijev sin, koji se bio dragovoljno posvetio Gospodinu, s dvjesta tisuća hrabrih ratnika. Benjaminu su pripadali hrabri ratnik Eliada s dvjesta tisuća ljudi, koji su bili naoružani lukom i štitom; uz njega Jehozabad sa sto i osamdeset tisuća za rat naoružanih ljudi. Oni su služili kralju, uz one što ih je bio ponamještao kralj po tvrdim gradovima u cijeloj Judinoj zemlji.