Lk Luka, poglavlje Evanđelje po Luki, poglavlje 20
Odakle Isusu vlast?
Kad je on jednoga dana učio narod u Hramu i navješćivao evanđelje, pristupiše k njemu svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama i zapitaše ga: »Kaži nam: Kojom vlašću ovo činiš? Tko ti je dao vlast za to?« On im odgovori: »I ja ću vas nešto upitati. Kažite mi: Je li Ivanovo krštenje bilo s neba ili od ljudi?« Oni su razmišljali među sobom. Kažemo li: S neba, odvratit će nam: Zašto mu onda ne vjerovaste? Kažemo li: Od ljudi, sav će nas narod kamenovati, jer je uvjeren da je Ivan prorok. Tako odgovoriše da ne znaju odakle je. Isus im odvrati: »Onda ni ja vama ne ću kazati kojom vlašću ovo činim.«
Prispodoba o vinogradarima ubojicama
On kaza narodu ovu prispodobu: »Neki čovjek posadi vinograd, dade ga u zakup vinogradarima, pa otiđe izvan zemlje na dulje vrijeme. Kad je bilo vrijeme, posla slugu k vinogradarima, da bi mu dali dio od vinogradskoga roda. Ali vinogradari ga istukoše i protjeraše ga praznih ruku. Posla još drugoga slugu. I ovoga istukoše, izgrdiše i protjeraše ga praznih ruku. Posla još trećega. A oni i toga istukoše do krvi i izbaciše ga van. Onda reče gospodar vinograda: Što da učinim? Poslat ću svojega ljubljenoga sina; njega će se možda pobojati. Ali kad ga ugledaše vinogradari, posvjetovaše se među sobom: To je baštinik; ubit ćemo ga, tada je baština naša. Izbaciše ga dakle iz vinograda i ubiše ga. Što će sad gospodar vinograda s njima učiniti? Doći će, pogubit će te vinogradare i dat će vinograd drugima.« Kad oni to čuše, rekoše: »Neka se tako što ne dogodi!« A on ih pogleda i reče: »Pa što znači ona riječ u Pismu:
Kamen koji odbaciše graditelji
postade ugaoni kamen?
Tko padne na taj kamen, razbit će se; a na koga on padne, satrt će ga.«
Još u onaj čas nastojali su pismoznanci i svećenički glavari staviti ruku na njega; ali se pobojaše naroda. Opazili su naime da je on njih htio pogoditi tom prispodobom.
Zamka Isusu u vezi s porezom caru
Vrebali su oštro na njega, i poslaše uhode koji su se pretvarali kao pošteni ljudi, da ga uhvate u riječi. Oni su ga zatim namjeravali predati poglavarstvu, vlasti namjesnika.20,20 Namjesnik je bio Poncije Pilat. Upitaše ga: »Učitelju, znamo da pravo govoriš i učiš, nisi pristran, nego zaista učiš Božjemu putu. Je li nam dopušteno ili nije plaćati caru porez?« On prozre njihovo lukavstvo i odvrati im: »Pokažite mi denar! Čiji je na njemu lik i natpis?« »Carev«, odgovoriše. Tada im reče: »Podajte dakle caru što pripada caru, i Bogu što pripada Bogu!« Ne pođe im za rukom da ga uhvate u riječi pred narodom. Zadiviše se njegovu odgovoru i zašutješe.
Saduceji pitaju o uskrsnuću
Tada dođoše neki saduceji, koji tvrde da nema uskrsnuća. Oni ga upitaše i rekoše: »Učitelju, Mojsije nam propisa: Ako kome umre brat i ostavi ženu bez djece, onda mora brat oženiti ženu i podignuti potomstvo svojemu bratu. A bilo je sedmero braće. Prvi uze ženu i umre bez djece. Tada je uze drugi za ženu. Onda je uze treći, i tako svih sedam. Pomriješe, a da ne ostaviše potomaka. Najposlije umre i žena. Kome će sad od njih pripasti žena o uskrsnuću? Jer je ona svoj sedmorici bila žena.« Isus im odgovori: »Djeca se ovoga svijeta žene i udaju. A koji budu nađeni vrijednima da postanu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne će se više ženiti niti će se udavati. Oni ne mogu onda više ni umrijeti; oni su kao anđeli i djeca Božja, jer su djeca uskrsnuća. A da će mrtvi uskrsnuti, pokaza i Mojsije na mjestu o grmu, gdje naziva Gospodina Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A on nije Bog mrtvih, nego živih. Njemu sve živi.« Tada rekoše neki od pismoznanaca: »Učitelju, dobro si kazao.« I nisu se više usudili zapitkivati ga išta.
Mesija, sin i Gospodar Davidov
Tada ih on zapita: »Kako se može tvrditi da je Mesija Davidov sin? David ipak sam govori u knjizi psalama:
Reče Gospodin mome Gospodinu:
Sjedi meni s desna,
dok položim tvoje neprijatelje
za podnožje tvojim nogama.
David dakle njega naziva Gospodinom. Kako onda može biti njegov sin?«
Oprez pred pismoznancima
Dok je slušao sav narod, reče svojim učenicima: »Čuvajte se pismoznanaca! Oni rado idu u dugačkim haljinama, hoće da ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i da zauzimaju prva mjesta u sinagogama i pročelja na gozbama. Oni uništavaju kuće udovicama i izgovaraju za to naoko duge molitve. Njih čeka stroži sud.«