Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 20
Smrt Mirjamina. Voda iz stijene
Sva izraelska općina stiže u pustinju Sin prvoga mjeseca, i narod se nastani u Kadešu. Tamo umre Mirjam i bi ondje pokopana.
No budući da općina nije imala vode, sabra se protiv Mojsija i Arona. Narod se prepirao s Mojsijem i vikao: »Ah, da smo i izginuli kad je Gospodin poubijao našu braću! Zašto dovedoste Gospodnju općinu u ovu pustinju, gdje moramo izginuti sa svojom stokom? Zašto nas izvedoste iz Egipta i dovedoste nas u ovaj tužni kraj, gdje ne rađa ni žito, ni smokva, ni grožđe, ni mogranj jabuka i gdje nema ni vode za piće?« Mojsije i Aron umakoše ispred općine k ulazu u Šator svjedočanstva i padoše ničice na svoje lice. Tada im se pokaza slava Gospodnja i Gospodin zapovjedi Mojsiju: »Uzmi štap, saberi općinu, ti i tvoj brat Aron! Zapovjedite stijeni pred njihovim očima i ona će dati vodu. Izvedi im vodu iz stijene i napoji tako općinu i njihovu stoku!«20,8 »Štap«, tj. čudesni Mojsijev štap, koji se čuvao, kako se navodi u 9. retku, pred zavjetnim Kovčegom (ispred Gospodina). Tada uze Mojsije štap ispred Gospodina, kako mu je bio zapovjedio. Nato sabraše Mojsije i Aron općinu pred stijenu, i on im reče: »Poslušajte buntovnici! Možemo li vam mi iz ove stijene izvabiti vodu?« I kad Mojsije diže ruku i dvaput udari svojim štapom u stijenu, isteče mnoga voda, te se napoji općina i njihova stoka. A Gospodin reče Mojsiju i Aronu: »Jer se ne pouzdaste u mene i ne htjedoste me proslaviti pred očima sinova Izraelovih, ne ćete dovesti tu općinu u zemlju koju im dajem.« To je voda Meriba, gdje su se prepirali sinovi Izraelovi s Gospodinom i gdje se on proslavio na njima.
Iz Kadeša posla Mojsije poslanike k edomskomu kralju: »Ovako ti poručuje tvoj bratski narod Izrael: Ti znaš sve nevolje što nas snađoše.20,14 Edom je ime narodu koji je potekao od Edoma, odnosno Ezava, Jakovljeva brata. Edom je gorovita zemlja od južnog rta Mrtvoga mora do zatona Akabe. Naši oci pođoše u Egipat, i mi dugo proboravismo u Egiptu. Egipćani su zlostavljali nas i naše oce. Kad zavapismo Gospodinu za pomoć, usliši Gospodin našu molbu i posla anđela koji nas izvede iz Egipta. Mi se sada nalazimo u Kadešu, gradu na granici tvojega područja. Htjeli bismo proći kroz tvoju zemlju. Ne ćemo ići preko poljâ i vinogradâ i ne ćemo piti vode iz studenaca. Ići ćemo samo kraljevskom cestom, ne skrećući ni lijevo ni desno, dok ne prođemo tvoje područje.«
Ali im Edomci poručiše: »Ne smiješ prolaziti. Inače ćemo izići s mačem preda te.«
Sinovi Izraelovi odgovoriše im: »Glavnom ćemo cestom ići. Napijemo li se, ja i moja stoka, tvoje vode, platit ću ti za to. Ja ne želim ništa drugo nego brzo proći.«
A oni odvratiše: »Ne smiješ prolaziti.« Ujedno iziđoše Edomci pred njih s mnogo naroda i dobro naoružani. Kako Edomci ne htjedoše dopustiti Izraelcima da prođu kroz njihovo područje, okrenuše Izraelci od njih na stranu.20,21 »Okrenuše na stranu« obišavši ih s istočne strane, umjesto da uđu u Kanaan s juga, što bi im bilo kraće.
Smrt Aronova
Tada krene od Kadeša sva izraelska općina i stiže do gore Hora.20,22 Gora Hor nije daleko od Kadeša i leži na sjeverozapadu od gore Seir. Ondje na gori Horu, što leži na granici edomske zemlje, reče Gospodin Mojsiju i Aronu: »Aron će se sada pridružiti svojim zemljacima, jer on ne će ući u zemlju koju ću dati sinovima Izraelovim, zato što ste se oprli mojoj zapovijedi na vodi Meribi.20,24 »Pridružiti se svojim zemljacima«, tj. svojim precima, odnosno umrijeti. Uzmi Arona i njegova sina Eleazara i isprati ih na goru Hor! Svuci tamo Aronu njegove haljine i obuci ih njegovu sinu Eleazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti.« Mojsije učini kako zapovjedi Gospodin. Uziđoše na goru Hor pred očima sve općine. Tamo svuče Mojsije Aronu njegove haljine i obuče ih njegovu sinu Eleazaru. Nato Aron umre tamo na vrhuncu gore. A Mojsije i Eleazar siđoše s gore. Kad sazna sva općina da je Aron preminuo, tugovao je sav Izraelov dom za Aronom trideset dana.