Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 27
Baštinsko pravo kćeri
Jednoga dana pristupiše kćeri Selofhada, sina Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manašejeva, iz obitelji Manašeja, koji je bio sin Josipa. Kćeri su se zvale Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. One stadoše pred Mojsija i svećenika Eleazara i pred plemenske knezove i svu općinu na ulazu u Šator svjedočanstva i rekoše: »Naš je otac umro u pustinji. Ali nije bio u buni onih koji se digoše protiv Gospodina, u Korahovoj buni, nego je umro od svojega vlastitoga grijeha. A nije imao sinova.27,3 Selofhadov grijeh bio je običan ljudski grijeh. Zar da sad izgine ime našeg oca iz njegove obitelji zato što nije imao sina? Daj nam baštinu među braćom našega oca!«
Tada iznese Mojsije njihovu parnicu pred Gospodina i Gospodin dade Mojsiju ovu odluku: »Selofhadove su kćeri pravo govorile. Daj im bez oklijevanja baštinu među braćom njihova oca! Prenesi posjed njihova oca na njih! A sinovima Izraelovim daj ovu odredbu: Ako netko umre, a ne ostavi sina, onda prenesite njegovu baštinu na njegovu kćer! Ako li nema kćeri, onda predajte njegovu baštinu njegovoj braći! Ako li nema ni braće, onda podajte njegovu baštinu braći njegova oca! Ako njegov otac nema braće, onda podajte njegovu baštinu njegovu najbližemu rođaku po krvi iz njegove obitelji, da je uzme u posjed! To neka vrijedi za sinove Izraelove kao zakon, kako zapovjedi Gospodin Mojsiju!«
Jošua nasljednik Mojsijev
Jednoga dana zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Uziđi na goru Abarim i pogledaj zemlju koju sam dao sinovima Izraelovim!27,12 Abarim je gorski lanac istočno od Mrtvoga mora. Njegovi su poznatiji vrhunci Pisga, Peor i Nebo. S vrhunca Nebo pružao se lijep pogled na Palestinu.
Kad je pogledaš, bit ćeš i ti pridružen svojim zemljacima, kao što je prije bio uzet k njima tvoj brat Aron. Jer u pustinji Sinu, kad se pobunila općina, vi ne poslušaste moje zapovijedi, da me pred njima proslavite čudom vode.« To je voda Meriba u pustinji Sinu.
I Mojsije zamoli Gospodina: »Go-spodin, Bog svega životnog daha u svakom tijelu, neka postavi nad općinom čovjeka koji će pred njima odlaziti i dolaziti, koji će ih izvoditi i uvoditi, da Gospodnja općina ne bude kao ovce koje nemaju pastira.« Gospodin odgovori Mojsiju: »Uzmi k sebi Jošuu, Nunova sina, čovjeka u kojem je duh! Stavi ruku svoju na nj,27,18 »U kojem je duh« tj. duh mudrosti (po Pnz 34,9). predstavi ga svećeniku Eleazaru i svoj općini, i postavi ga pred njihovim očima u njegovu službu! Podaj mu jedan dio svojih službenih povlastica, da mu bude poslušna sva općina sinova Izraelovih! Ali on će biti podložan svećeniku Eleazaru u tom da ovaj mora pitati za njega Urim pred Gospodinom. Samo po njegovu naputku on će sa svim Izraelovim sinovima i sa svom narodnom općinom izlaziti u boj i po njegovu se naputku opet vraćati.«27,21 Mojsije je komunicirao s Bogom neposredno. Jošua je morao pitati Boga za odluku preko proročišta Urim i Tumim (usp. Izl 28,30), što ga je posjedovao veliki svećenik – »Izlaziti i vraćati se« znači, kao i u retku 17., sav javni život kojim neka upravlja Gospodin i koji neka se vrši po Gospodnjem naputku!
Mojsije učini kako mu je Gospodin bio zapovjedio. Uze Jošuu i predstavi ga svećeniku Eleazaru i svoj općini, stavi svoje ruke na nj i postavi ga u njegovu službu, kako je bio Gospodin zapovjedio preko Mojsija.