Job Job, poglavljekapittel JobJobs bok, poglavljekapittel 4

Elifaz kori Joba zbog njegova jadikovanja

Tada odgovori Elifaz iz Temana:

Ako ti progovorimo, možda će ti biti mučno;

ali tko bi se suzdržao da ne govori?

Eto, učio si mnoge,

i ruke si iznemogle krijepio;

riječi su tvoje podizale onoga koji je padao,

i utvrđivao si koljena što su klecala.

A sad dođe na te nevolja i ti klonu;

dotače se tebe i te se zbuni.

Nije li tvoja pobožnost bila tvoje ufanje

i dobrota tvojih putova tvoje nadanje?

Promisli, tko je pravedan poginuo

i gdje su pravedni uništeni?

Vidio sam: tko je orao nesreću

i sijao opačinu, taj je to i žeo.

Od Božjega daha ginu,

od disanja njegove srdžbe nestaje ih.

Rika lava i urlikanje lavice,

i zubi lavicâ satiru se.(a)4,10 10 Grabežljiva narav lava ovdje služi kao slika nepravednosti prema bližnjemu. Kao što lav, radi svoje grabežljivosti, zaslužuje da ga se ubije, tako i Bog kažnjava nepravedne, a štedi pravedne.

Lav gine kad nema plijena,

i lavići se razaspu.

Dođe do mene tajna riječ,

i uho je moje doču samo malo.(b)4,12-21 Čini se, da Elifaz smatra svoj san Božjom objavom, pa se na nj poziva, da utvrdi krivu nauku o naplati. Tobožnja Božja riječ nije kriva, ali su krivi Elifazovi zaključci.

U igri misli, u noćnome snu,

kada tvrd san pada na ljude,

strah me obuze

i drhtanje od kojega ustreptaše sve moje kosti.

Duh prođe ispred mene,

i dlake se na mojemu tijelu nakostriješiše.

Stade, ali mu ne prepoznah lica;

prikaza je bila pred mojim očima;

i začuh glas što je šaptao:

»Je li čovjek pravedan pred Bogom,

je li smrtnik čist pred onim koji ga je stvorio?

Eto, u svoje sluge se on ne pouzdaje,

ni u svoje anđele, koje je stvorio sjajne:(c)4,18 Anđeli su Božje sluge. Bez Božje pomoći ne bi se mogla u Bogu tvrdo uzdržati stvorena, i zato promjenljiva narav anđela.

a kamoli u one koji stoje u zemljanim kućama,

kojima su temelji u prahu,

i satiru se kao moljac!

Od jutra do večeri satiru se,

i nestane ih zauvijek da nitko ne opazi.

Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru?

Ne umiru li od nedostatka na mudrosti?«(d)4,21 Šator je slika života. Užetima se rasteže i drži čvrsto šator. Trganje konopa znači smrt. A pomanjkanje mudrosti stoji u tome, da se grješnik na opameti svojom nevoljom.