Fil Filipljanima Poslanica Filipljanima, Beschrijving
Ovo je najosobnije pismo koje je Pavao pisao Crkvi. Ono pokazuje koliko dobro je poznavao vjernike u Filipima i koliko ih je volio. Pavao je napisao pismo Filipljanima dok je bio u zatvoru i čekao suđenje. To je moglo biti u Cezareji ili Rimu (vidi Dj 21–28), a moglo je biti i ranije, kada je Pavao bio u Efezu (vidi Dj 19; 2 Kor 1,8-10; 11,23).
Često bi prijatelj zatvoreniku napisao pismo da ga ohrabri, ali ovdje Pavao čini upravo suprotno. On je zatvorenik koji piše da bi ohrabrio Crkvu! Ne želi da vjernici u Filipima misle da ga je sram što je u zatvoru. Ne želi da se obeshrabre zbog onoga što mu se dogodilo i ne želi da su bez nade dok se suočavaju s teškim razdobljem bez njega. Zato ih podsjeća na razloge zbog kojih bi trebali biti radosni i ohrabruje ih da nastave živjeti hrabro kao Isusovi sljedbenici.
Pavao kaže vjernicima u Filipima da žive na način koji iskazuje čast Kristu. Želi da slijede Isusov primjer i želi da slijede njegov primjer. Ne želi da ih žalost zbog njegovog zatočeništva spriječi da žive za Boga. Možda su mislili da će njegov boravak u zatvoru naštetiti njegovom poslanju naviještanja Radosne vijesti. No Pavao kaže da je to zapravo pomoglo. Siguran je da će se Radosna vijest o Isusu Kristu proširiti još više zbog toga što je u zatvoru.
Pavao je čuo loše vijesti o dvjema ženama u Crkvi koje su bile njegove suradnice. Njihovo je neslaganje stvorilo probleme. Možda je zato Pavao odlučio poslati Epafrodita natrag u Filipe ranije nego što se očekivalo. Možda je to razlog zašto velik dio ovog pisma poziva na ljubav i poštovanje među vjernicima. Pavao nudi sebe i svoje suradnike kao primjer takvog ponašanja. No najvažniji je Isusov primjer. Kralj Isus odrekao se svoga visokog položaja i prihvatio ulogu poniznog sluge za naše dobro.