1Sam1Sa 1 Samuelova1 Samuel, poglavljehoofdstuk Prva knjiga o SamueluHet eerste boek Samuel, poglavljehoofdstuk 4

Filistejci pobjeđuju sinove Izraelove i odnose kovčeg Saveza

I vrijedila je riječ Samuelova u svemu Izraelu. Tada iziđoše sinovi Izraelovi u boj protiv Filistejaca i utaboriše se kod Eben Haezera, a Filistejci su imali svoj tabor kod Afeka. Filistejci se postaviše protiv sinova Izraelovih. Boj se odulji. Napokon razbiše Filistejci sinove Izraelove. Njih izginu na bojnom polju oko četiri tisuće ljudi.

Kad se vojska vrati u tabor, upitaše starješine sinova Izraelovih: »Zašto dopusti Gospodin da nas Filistejci danas poraze? Mi ćemo kovčeg Gospodnjega Saveza donijeti k sebi iz Šila. Kad dođe u našu sredinu, on će nas izbaviti iz ruke naših neprijatelja.« Narod, dakle, posla u Šilo, i donesoše otamo kovčeg Saveza Gospodina nad vojskama, koji vlada nad kerubima. Oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, pratila su kovčeg Božjega Saveza. Kad kovčeg Gospodnjega Saveza stiže u tabor, podiže sav Izrael takvu radosnu viku da je zatutnjila zemlja.

Filistejci čuše glasno radovanje i rekoše: »Što znači ta glasna radosna vika u taboru izraelskom?« Saznaše da je došao kovčeg Gospodnji u tabor.

I uplašiše se Filistejci i rekoše: »Bog je došao u tabor.« I vikali su:

»Jao nama! Tko će nas izbaviti iz ruke toga moćnog božanstva? To je isti Bog koji je udarao Egipćane svakojakim mukama u pustinji. Dignite se i pokažite se kao ljudi, o Filistejci! Inače ćete morati služiti Hebrejima, kao što su oni služili vama! Budite ljudi i borite se.«

I borili su se Filistejci, i Izraelci su bili potučeni. Pobjegoše svaki u svoju postojbinu. Poraz je bio vrlo težak. Od Izraelaca je palo trideset tisuća ljudi pješaka. I kovčeg Božji bio je otet, i oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas, padoše.

Smrt Elijeva i njegovih sinova

Jedan čovjek iz Benjamina pobježe s bojnoga polja i dođe još istog dana u Šilo razdrtih haljina i sa zemljom na glavi. I kad dođe, sjedio je Eli pun iščekivanja na stolici pokraj vrata; jer je njegovo srce bilo u strahu za Božji kovčeg. Kad dođe taj čovjek i gradu donese glase, nastade vika svega grada.

Eli, čuvši tu glasnu viku, upita: »Što znači ta vreva?« Čovjek brže dotrča i javi Eliju. Eliju je bilo devedeset i osam godina, i oči su njegove bile oslijepjele tako da više nije mogao ništa vidjeti.

Čovjek reče Eliju: »Dolazim s bojnoga polja. Danas sam utekao iz boja.«

On upita: »Kako je bilo, sine moj?«

Glasnik odvrati: »Pobjegoše Izraelci pred Filistejcima. Vojska je teško poražena. I tvoja oba sina Hofni i Pinhas padoše, i kovčeg je Božji otet.«

Kad spomenu kovčeg Božji, pade on sa stolice pokraj vrata, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. Četrdeset godina bio je sudac Izraelu. Njegova snaha, žena Pinhasova, bila je trudna i blizu da rodi. Kada doču da je kovčeg Božji otet i da su joj umrli svekar i muž, pade na tlo i porodi. Najednom joj, naime, dođoše bolovi. Kad je umirala, rekoše žene što su stajale uz nju: »Budi utješena, rodila si sina!« Ali ona ne odgovori ništa i nije marila za to. Dječaku nadjenu ime Ihabod, rekavši: »Ode slava Izraelova« jer je otet kovčeg Božji, a mislila je također na svekra i na muža. Rekla je »Ode slava Izraelova« jer je bio otet kovčeg Božji.