1Sol 1 Solunjanima Prva poslanica Solunjanima, Beschrijving
1. Solun, grčki Thesalonike (danas Saloniki), u vrijeme Pavla bio je trgovački grad i luka na Egejskom moru, glavni grad rimske provincije Makedonije. Kroz taj je grad prolazila glasovita Egnacijeva cesta koja je povezivala Italiju s istočnim pokrajinama Rimskoga Carstva. U gradu je u Pavlovo doba živjela utjecajna skupina Židova.
2. Pavao je na svom drugom misijskom putovanju stigao u Solun te misionarski djelovao samo nekoliko tjedana, jer su Židovi nahuškali gradsku rulju na njega i suradnike (Dj 17,1-10). Odatle je otputovao u susjedni gradić Bereju, a kad je i tamo stigla za njim potjera Židova, morao je poći u Atenu. Iz Atene je poslao Timoteja da ohrabri Crkvu u Solunu i donese vijesti o stanju zajednice vjernika (Dj 17,15; 1 Sol 3,1-5). Timotej je donio u Korint povoljne vijesti o Crkvi u Solunu, što je bio povod da Pavao napiše ovu poslanicu.
3. Zahvala za vjeru naslovnika proteže se u ovoj poslanici kroz prva tri poglavlja: solunski su se kršćani »obratili k Bogu od idola« (1,9), propovijedanje misionara primili su »ne kao ljudsku riječ, nego kao ono što zaista jest, riječ Božju« (2,13). Apostol želi Bogu uzvratiti zahvalom za solunske kršćane, »za svu radost kojom se radujemo zbog vas« (3,9). U dogmatskom ili doktrinalnom dijelu on odgovara na pitanje o pokojnicima koji su umrli prije Kristova drugog dolaska, jer su se Solunjani brinuli da takvi neće imati udjela u slavi uskrsnuća. Zove na vjerničku budnost u iščekivanju Isusova drugog dolaska. Potiče na poštovanje prema predstojnicima zajednice i na uvažavanje darova koje Duh Sveti dijeli pojedincima za izgrađivanje zajednice. Na kraju traži da se njegova poslanica »pročita svoj braći« (5,27), što je bilo moguće samo na liturgiji Crkve. To pak znači da je Pavao svoje poslanice smatrao nastavkom svoga misionarskog odgajanja u vjeri.
4. Vrijeme pisanja je oko 51., a pisana je iz Korinta. Pavlovo autorstvo potvrđuju stari crkveni oci te jezik, stil i nauk ove poslanice.