1Mak 1 Makabejska, poglavlje Prva knjiga o Makabejcima, poglavlje 4
Judina pobjeda kod Emausa
Gorgija uze pet tisuća muževa i tisuću izabranih konjanika, te je noću napustio tabor da napadne Židove u taboru udarajući iznenada. Pri tome su im služili ljudi iz tvrđave kao vodiči. Juda je to doznao i podigao se isto tako sa svojom vojskom da udari na kraljevu vojsku, dok su čete bile još daleko od tabora. Kad je Gorgija noću došao do židovskog tabora, nije našao nikoga. Tada ih potraži u gorama, jer je pomislio: oni bježe pred nama. Kad osvanu dan, pojavi se Juda sa samo tri tisuće muževa u ravnici. A nisu imali opreme ni mačeva kakve su željeli. Vidjeli su naime kako je tabor pogana snažan i utvrđen, čuvaju ga konjanici, sve muževi vješti ratovanju.
Tada reče Juda muževima što su bili s njim: »Ne bojte se njihova mnoštva i ne plašite se njihova juriša! Sjetite se kako su naši oci bili spašeni u Crvenom moru, kad ih je progonio faraon sa svojom vojskom! Zavapimo sad k Nebu: pokaže li nam svoje milosrđe i spomene li se Saveza s našim ocima, danas će pred nama zbrisati ovaj tabor. Tako će upoznati svi pogani da Izrael ima Spasitelja i Osloboditelja.«
Kad su stranci pogledali i vidjeli kako im se primiču, izašli su iz tabora u boj. Judini vojnici su zatrubili, i boj je započeo. Pogani bijahu potučeni i pobjegoše u ravnicu. Svi koji su zaostali padoše od mača; druge su progonili do Gezera, Idumejske ravnice, Azota i Jamnije. Palo je oko tri tisuće poganskih vojnika. Kad se Juda sa svojom vojskom vratio od proganjanja, rekao je narodu: »Ne idite za plijenom, jer još stoji boj pred nama. Nedaleko od nas stoji Gorgija sa svojom vojskom u gori. Stojte sada samo čvrsto u borbi protiv naših neprijatelja! Poslije možete slobodno uzeti plijen.« Dok je Juda to još govorio, pojavi se jedan odred njih što je silazio s gore. Opazili su da njihovi bježe i da im gori tabor. Kad su to vidjeli, zahvatio ih je velik strah. I kad još ugledaše u ravnici Judinu vojsku spremnu za boj, pobjegoše svi skupa u filistejsku zemlju.
Tada se Juda vratio u tabor po plijen: nakupili su mnogo zlata i srebra, modra i crvena skrletna platna i mnogo drugog blaga. Dok su se vraćali, pjevali su hvalospjeve i klicali Nebu: »On je dobar, i vječno je milosrđe njegovo!« Tako se onoga dana dogodila velika sreća za Izrael.
Stranci koji su umakli, javili su Liziji sve što se je zbilo. Na ovu vijest on se veoma uplaši i snuždi, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio i kako mu je kralj bio naložio.
Juda porazio Liziju
Zato je on sljedeće godine unovačio šezdeset tisuća izabranih vojnika i pet tisuća konjanika za rat protiv Židova do uništenja. Stigli su u Idumeju i utaborili se kod Betsura. Juda im se suprotstavio s deset tisuća vojnika. Kad je vidio silnu vojsku, pomolio se: »Budi blagoslovljen, spasitelju Izraela, ti koji si napad diva zaustavio po svojemu sluzi Davidu i vojsku pogana predao u ruke Jonatanu, Šaulovu sinu, i njegovu štitonoši! Izruči ovu vojsku u ruke svojemu narodu Izraelu i neka im budu na sramotu njihovi ratnici i konjanici! Utjeraj strah u njih! Slomi njihov prkos i daj da zadršću zbog svojega poraza! Obori ih mačem onih koji te ljube! Tada će svi koji priznaju tvoje ime tebe veličati hvalospjevima.« Na to započeše bitku, i pade od Lizijine vojske oko pet tisuća ljudi u borbi prsa o prsa. Kad je Lizija vidio uzmicanje svoje vojske i bojnu srčanost Judine vojske, kako su spremni živjeti ili umrijeti, vrati se u Antiohiju. Unovačio je novu vojsku sastavljenu od stranih plaćenika da iznova s pojačanom vojskom provali u Judeju.
Očišćenje i posveta Hrama
Juda i braća njegova tada rekoše: »Eto, poraženi su naši neprijatelji! Uzađimo te očistimo Svetište i obnovimo ga!« Skupila se sva vojska i uzađoše na brdo Sion. Tamo vidješe Svetište opustošeno, žrtvenik oskvrnjen, vrata spaljena, trijemove zarasle šikarom kao u šumi ili u gori. Prostorije su bile razorene. Razderali su svoju odjeću, udarili u gorak plač i posuli glave pepelom. Tada su se bacili ničice na zemlju i na znak truba zavapili k Nebu. Onda je odredio Juda vojnike da uznemiruju one koji su bili u tvrđavi, dok on čisti svetište. Na to je izabrao svećenike besprijekorne i vjerne Zakonu. Ovi su očistili Svetište, a oskvrnjeno kamenje sklonili na nečisto mjesto. Tada su se posavjetovali što da urade s oskvrnjenim žrtvenikom za paljenice. Došli su na dobru misao da ga razore kako im ne bi bio na sramotu, jer su ga bili oskvrnuli pogani. Tako su razorili žrtvenik. Kamenje sakriše na zgodnu mjestu hramskoga brda, dok ne dođe prorok koji će odlučiti o tome. Na to su, prema propisu Zakona, uzeli neotesano kamenje i sazidali nov žrtvenik po uzoru na prijašnji. Također su sazidali Svetište i posvetili unutrašnjost Hrama i trijemove. Uz to su načinili novo sveto posuđe i postavili u Hram svijećnjak, žrtvenik za miomirisne žrtve i stol. Stavili su kâd na žrtvenik i upalili svjetiljke na svijećnjaku da bi zasjale u Hramu. Na stol su izložili kruhove, objesili su zastore i tako završili sve poduzete poslove.
Ustali su u zoru 25. dana devetoga mjeseca, to je mjesec kislevu godine 148., i prinijeli su žrtvu po propisu Zakona na novopodignutom žrtveniku za žrtve paljenice. U isti sat i na isti dan kad su oltar oskvrnuli pogani, bio je opet posvećen uz hvalospjeve, citre, harfe i cimbale. Sav je narod pao ničice; klanjali su se i blagoslivljali Nebo koje ih je obdarilo srećom. Osam dana svetkovali su posvetu žrtvenika i u veselju prinosili žrtve paljenice, pričesnice i zahvalnice. Pročelje Hrama uresili su zlatnim vijencima i štitovima, popravili vrata i prostorije te ove providjeli vratima. Velika je radost zavladala u narodu zato što je bila otklonjena sramota koju su bili nanijeli pogani. Juda i njegova braća, zajedno sa svom Izraelovom zajednicom, odredili su da se dani posvete žrtvenika svetkuju svake godine u veselju i radosti od 25. dana mjeseca kisleva osam dana. Nadalje, u ono vrijeme utvrdili su goru Sion visokim zidovima i jakim kulama, da ih opet ne razore pogani, ako dođu. Također su smjestili u njih posadu da ih čuva. Onda izgradiše Betsur u jaku utvrdu da bi narod imao tvrđavu prema Idumeji.