DnG Daniel (grčki), poglavlje Daniel (grčki tekst), poglavlje 12
Spasenje u posljedne vrijeme
U ono vrijeme podići će se Mihael, veliki knez anđeo, koji zaštićuje sinove tvojega naroda. Bit će vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je narodâ, do onoga vremena. Ali će se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi koji se nađu zapisani u knjizi. Mnogi od onih koji spavaju u zemaljskom prahu, probudit će se: jedni na vječni život, drugi na vječnu sramotu i prijekor.12,2 Ovdje je govor o uskrsnuću tijela. Po prvi put u Starom zavjetu govori se o uskrsnuću grješnika, na osudu i prokletstvo. Pobožni će sjati kao sjajno nebo, i oni koji su mnoge privodili k pravednosti kao zvijezde u sve vjekove. A ti, Daniele, zatvori ova objavljenja! Zapečati ovu knjigu do posljednjega vremena! Mnogi će je pretraživati i spoznaja će biti velika.12,4 Simboličko zatvaranje i zapečaćenje proroštava u Danielovoj knjizi najavljuje da će se spomenuti događaji dogoditi istom u dalekoj budućnosti.
Tada sam ja, Daniel, najednom vidio gdje stoje druga dva anđela: jedan s ove strane, drugi s one strane rijeke. Jedan upita čovjeka koji je odjeven u platno stajao nad vodom u rijeci: Kad će biti kraj ovim čudesnim stvarima? Čuo sam kako se čovjek, koji je odjeven u platno stajao nad vodom u rijeci, podižući svoju desnicu i ljevicu k nebu zakleo onim koji živi vječno: Ovo će se sve ispuniti poslije jednoga vremena, dva vremena i pola vremena, čim se završi uništenje moći svetoga naroda. Čuo sam to, ali nisam razumio. Zato sam upitao: Gospodaru moj, što znači posljednje od ovih stvari? On odgovori: Idi Daniele: jer do posljednjega vremena ostaju zatvorene i zapečaćene ove riječi!12,9 Prorok ne dobiva odgovora na svoje pitanje. Samo se kaže da će posljednje vrijeme donijeti jasno razumijevanje ovoga objavljenja, i to samo za pravedne. Mnogi će se očistiti, obijeliti i okušati. Bezbožnici će raditi bezbožno. Bezbožnici ne će to razumjeti. Ali će pobožnici to spoznati. Od vremena kad se ukine svagdanja žrtva i postavi sramotna gnjusoba, bit će tisuću i dvjesta i devedeset dana. Blago onome koji ustraje i dočeka tisuću i tri stotine i trideset i pet dana! A ti idi ususret kraju! Sada smiješ počivati. Na kraju danâ ustat ćeš k svojemu dijelu.«