Hag Hagaj, poglavlje Hagaj, poglavlje 1
Poziv na gradnju Hrama
U drugoj godini kralja Darija, u šestom mjesecu, prvoga dana toga mjeseca, dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja Zerubabelu, Šealtijelovu sinu, Judinu namjesniku, i velikom svećeniku Jošui, Josadakovu sinu, na ovaj način: »Ovako veli Gospodin nad vojskama. Taj narod govori: Još nije vrijeme da se gradi Gospodnji Hram.«
Zato dođe Gospodnja riječ preko proroka Hagaja na ovaj način: »Je li vama samima vrijeme da stanujete u svojim popločenim kućama, dok ovaj Hram leži u ruševinama?« A sada ovako veli Gospodin nad vojskama: »Pazite na to kako vam je bilo dosad! Sijali ste mnogo, a uvozili malo; jeli ste, a niste se nasitili; pili ste, a niste utažili žeđ; odijevali ste se, a niste se ugrijali; tko je radio za plaću, sabrao je plaću u pokidanu kesu.«1,6 Nemarnost kod gradnje Hrama uzrok je njihovim nedaćama, jer im je Bog uskratio svoj blagoslov.
Ovako veli Gospodin nad vojskama: »Pazite na to kako vam je bilo dosad! Popnite se na goru, donesite drva i gradite Hram, da mi to bude milo, i da se pokažem u slavi«, veli Gospodin. »Bili ste mnogo poduzeli, a bilo je malo od toga; i što ste unijeli u kuću, to sam ja raspuhao. A zašto?«, veli Gospodin nad vojskama. »Zbog mojega Hrama, jer leži u ruševinama dok je svaki od vas zaposlen za svoju vlastitu kuću. Zato je nebo usteglo rosu nad vama, i zemlja vam je uskratila svoj rod. Dozvao sam sušu na zemlju i na gore, na žito, na vino i na ulje i na sve što je zemlja rađala, i na ljude i na stoku, i na sve što su bile ruke izradile.«
Tada je poslušao Zerubabel, Šealtijelov sin, i veliki svećenik Jošua, Josadakov sin, i sav ostatak naroda glas Gospodina, svoga Boga, i riječi proroka Hagaja, kojega im je bio poslao Gospodin, njihov Bog, i narod se pobojao Gospodina. Hagaj, Gospodnji poslanik, ovako je govorio narodu po Gospodnjem nalogu: »Ja sam s vama!«, govori Gospodin. I Gospodin je probudio revnost Zerubabela, Šealtijelova sina, Judina namjesnika, i revnost velikog svećenika Jošue, Josadakova sina, i revnost svega naroda, što je još bio preostao, tako da su došli i prihvatili se rada na Hramu Gospodina nad vojskama, svojega Boga. Bilo je to dvadeset četvrtoga dana šestoga mjeseca u drugoj godini kralja Darija.