Iz Izaija, poglavlje Izaija, poglavlje 30
Sud Božji nad Savezom s Egiptom
»Teško sinovima odmetnicima«
– govori Gospodin –
»koji smišljaju naume koji nisu od mene,
i sklapaju saveze koje ja ne ću,
pa gomilaju grijeh na grijeh.
Oni silaze u Egipat ne pitajući me,
da se stave u faraonovu zaštitu
i da traže utočišta u sjeni Egipta.
Ali će vam faraonova zaštita biti na sramotu
i utočište u sjeni Egipta na porugu.
Knezovi su njihovi u Soanu Tanisu
i glasnici su njihovi došli do Hanesa.
Ali će se svi razočarati u narodu
koji im ne koristi ništa,
koji im ne nosi ni pomoći ni koristi,
nego samo razočaranje i sramotu.«
Osuda nad velikom životinjom juga:
Kroz zemlju punu nevolje i punu tjeskobe –
lavica i lav im se približavaju,
guje i krilati zmajevi –
oni nose svoje blago na leđima magaraca,
bogatstvo na grbi deva
narodu koji im ne koristi ništa.
Jer je prazna i ništavna pomoć Egipta.
Zato nazivam taj narod: »danguba – halabuka.«
»Sada dođi, napiši to na tablu za njih!
Ureži u mjed,
da služi kao vječno svjedočanstvo
za buduća vremena!
Jer je to narod uporan,
sinovi lažljivi,
sinovi koji ne će da slušaju
Gospodnji naputak.
Vidiocima govore: Nemojte vidjeti!
I prorocima: Nemojte nam prorokovati istinu!
Kazujte nam slatke riječi!
Prorokujte prijevare!
Skrenite s pravoga puta! Zađite s prave staze!
Pustite nas na miru s Izraelovim Svecem!«
Zato ovako veli Svetac Izraelov:
»Budući da odbacujete ovu moju riječ
i uzdate se u opačinu i prijevaru,
i na njih se oslanjate,
bezakonje će vam biti
kao odlomljeni dio što pada,
a otkinuo se s visokog zida:
odjednom iznenada padne.
Razbit će ih kao što se razbija zemljana posuda,
razbija se nemilice.
Kad se razbije, ne nađe se ni krhotina,
da uzmeš ognja s ognjišta
ili da zagrabiš vode iz studenca.«
Jer ovako govori svemogući Gospodin,
Izraelov Svetac:
»Ako se vratite i ostanete mirni, spasit ćete se.
U miru i uzdanju je vaša snaga.
Ali vi ne htjedoste.
Vi rekoste: Ne, nego ćemo pobjeći na konjima! –
Zato ćete bježati!
Pojahat ćemo brze konje! –
Zato će brzi konji biti vaši progonitelji!
Bježat će vas tisuća
kad jedan zaprijeti;
kad zaprijete petorica,
bježat ćete svi,
dok ne budete ničemu drugome slični
nego smjerokazu na gorskoj visini,
stijegu na humu.«
Zato oklijeva Gospodin da vam se smiluje,
i zato čeka da vas pomiluje.
Jer je Gospodin Bog pravde.
Blago svima koji ga čekaju!
Jest, narode u Sionu,
koji stanuješ u Jeruzalemu,
ne ćeš sveudilj plakati!
On će se sigurno smilovati tebi, na tvoj vapaj.
On će te uslišati čim ga čuje.
Dat će vam Svemogući kruha tjeskobe i vode nevolje. Ali se ne će više sakrivati tvoj učitelj. Tvoje će oči gledati učitelja. Uši će tvoje razabrati povik iza tebe, ako biste svrnuli desno ili lijevo: »To je put, idite njime!« Tada ćete kao na nečiste gledati na posrebrene idole i na pozlaćene livene likove. Kao gad ćeš ih pobacati. »Napolje!«, kazat ćeš im.
Tada će on dati dažd tvome sjemenu, što ga posiješ na njivi, i kruh od zemaljskoga roda bit će krepak i hranjiv. U ono će vrijeme tvoja stoka pasti na prostranoj paši. Volovi i magarci, što obrađuju zemlju, jest će posoljenu zob, koja je ovijana lopatom i rešetom. I na svakoj visokoj gori i na svakom visokom humu bit će potoci brze vode. U dan silnoga pokolja, kad popadaju kule, tada će mjesečeva svjetlost biti kao sunčana svjetlost, a svjetlost će sunčana biti sedam puta veća, kao svjetlost sedam dana, u dan kad Gospodin zavije ranu svome narodu i iscijeli modrice što ih je zadao.
Gle, Gospodnje ime dolazi ovamo iz daljine! –
Njegov gnjev gori.
Silno je njegovo uzbuđenje.
Usne su mu pune ljutine.
Jezik mu je oganj što proždire.
Dah mu je potok što poplavljuje
i dopire do vrata –
da zavitla narode vijačom nesreće,
da stavi u čeljusti narodima uzdu
koja će ih goniti da lutaju.
Tada ćete pjevati pjesme
kao u noći kada se slavi blagdan.
Veselit ćete se od srca kao oni
koji idu, svirajući uz frulu,
na Gospodnju goru, k Izraelovoj stijeni.
Tada će Gospodin pustiti da se čuje njegov moćni glas, i pokazat će svoju ruku koja maše s ljutim gnjevom i ognjenim plamenom što proždire, uz buru i oluju, i tuču. Jer će se od Gospodnjega glasa prepasti Asur, kad ga on udari štapom. Kada god zašumi kazneni štap, kojim Gospodin na nj udara, neka se oglase bubnjevi i citre! Zamahnutom će se rukom boriti protiv njega. Jer je odavna podignuto ognjište; i za kralja je pripravljeno. Duboko i široko naslagana su drva s mnogim ognjem. Gospodnji dah, kao sumporni potok, upalit će ga.