Suci Suci, poglavlje Knjiga o Sucima, poglavlje 1
Rat nekih izraelskih plemena protiv Kanaanaca
Po smrti Jošuinoj upitaše sinovi Izraelovi Gospodina: »Tko će od nas ići prvi u boj protiv Kanaanaca?« Gospodin odgovori: »Neka ide Juda! Eto, dajem zemlju u njegove ruke.« Tad potaknu Juda svoje bratsko pleme Šimuna: »Hajde sa mnom na moj dio! Borit ćemo se protiv Kanaanaca. I ja ću onda ići s tobom na tvoj dio.« I pođe Šimun s njim. I digoše se Judini sinovi na put, i Gospodin dade Kanaance i Perižane u njihove ruke. Pobiše ih kod Bezeka, deset tisuća ljudi. U Bezeku, naime, nađoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i pobiše Kanaance i Perižane. Kad je Adoni-Sedek bježao, nagnuše oni za njim, uhvatiše ga i odsjekoše mu palce na rukama i na nogama. Tada reče Adoni-Sedek: »Sedamdeset kraljeva, kojima su bili odsječeni palci na rukama i na nogama, kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam činio, tako mi je Bog platio.« Odvedoše ga tada u Jeruzalem, gdje je umro.1,7 U ona stara vremena su tako sakatili neprijatelja, kako bi ga onesposobili za rat.
Nato Judini sinovi udariše na Jeruzalem, uzeše ga, pobiše ga oštricom mača i ognjem zapališe grad. Potom izađoše Judini sinovi kako bi se borili s Kanaancima, koji su prebivali u gori, u južnoj zemlji i u nizini. Onda pođoše sinovi Judini protiv Kanaanaca u Hebronu – Hebron se prije zvao Kirjat Arba – i pobiše Šešaja, Ahimana i Talmaja. Otamo odoše na Debirane. Debir se prije zvao Kirjat Sefer. Tada reče Kaleb: »Onome tko svlada Kirjat Sefer i zauzme ga, dat ću svoju kćer Aksu za ženu.« I osvoji ga Otniel, sin Kenaza, mlađega Kalebova brata. I dade mu svoju kćer Aksu za ženu. Kad je ona polazila, nagovori svojega oca i izmoli od njega zemlju. Ona se spusti s magarca, i kad je Kaleb upita: »Što ti je?«, odgovori mu: »Daj mi svadbeni dar! Udao si me u južnu zemlju pa mi daj i vodene izvore!«
I dade joj Kaleb studence u visini i studence u nizini.
Sinovi Kenijca, tasta Mojsijeva, izađoše iz palmova grada s Judinim sinovima u pustinju, koja je na jugu od Arada, i nastaniše se tamo među narodom.1,16 Palmov grad je Jerihon.
Tada izađe Juda sa svojim bratskim plemenom Šimunom u rat. Pobiše Kanaance, koji su prebivali u Sefatu, i izvršiše prokletstvo na gradu. Zbog toga grad prozvaše Horma.1,17 Horma znači prokletstvo. Ime potječe od »herem«, što znači prokletstvo (usp. Br 21,2 i dalje). Tada Juda osvoji Gazu s njezinim područjem, Aškelon s njegovim područjem i Ekron s njegovim područjem. Gospodin je bio s Judom, tako da je mogao zaposjesti goru. Stanovnike u ravnici nije mogao protjerati jer su imali željezna kola. Hebron dadoše, kao što je bio zapovjedio Mojsije, Kalebu i on odatle protjera tri Anakova sina. Ali Jebusejce, koji su stanovali u Jeruzalemu, ne mogoše protjerati Benjaminovi sinovi. Tako ostaše Jebusejci u Jeruzalemu pod Benjaminovim sinovima do danas.
I kuća Josipova izađe, i to na Betel, i Gospodin je bio s njima. Kuća Josipova dade uhoditi Betel, a grad se je prije zvao Luz. Kad stražari vidješe čovjeka gdje izlazi iz grada, rekoše mu: »Hajde, pokaži nam gdje se može ući u grad! Mi ćemo ti za to biti milostivi.« Kad im je on bio pokazao kako se može provaliti u grad, pobiše oni grad oštricom mača. A onoga čovjeka i svu njegovu obitelj pustiše da odu. Čovjek ode u zemlju Hetita, sagradi tamo grad i prozva ga Luz. Tako se zove još danas.
Manaše nije mogao izgnati stanovnike iz Bet Šeana, Tanaka, Dora, Jibleama, Megida i njihovih sela. Tako ostaše Kanaanci slobodni u onoj zemlji. Ali čim Izraelci ojačaše, odrediše Kanaancima da su im dužni davati radnu snagu, ali ih ne mogoše sve izgnati s njihova posjeda.
Ni Efrajim ne izgna Kanaance koji su prebivali u Gezeru. Tako ostaše Kanaanci među njima u Gezeru.
Zebulun nije mogao izgnati stanovnike iz Kitrona i Nahalola. Tako ostaše Kanaanci među njima, ali su im bili dužni davati danak.
Ašer nije mogao izgnati stanovnike iz Akona, Sidona, Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. Tako su Ašerovci prebivali među Kanaancima, koji ostaše u okolici, jer nisu bili izgnani.
Naftali nije mogao izgnati stanovnike iz Bet-Šemeša i Bet-Anata. Tako je prebivao među Kanaancima, koji ostaše u okolici. Ali su im stanovnici Bet-Šemeša i Bet-Anata postali dužni davati danak.
Amorejci potisnuše Danovce u goru i ne daše im sići u ravnicu. Tako ostaše Amorejci u Har-Heresu, u Ajalonu i Šaalbimu. Ali kad se je povećala moć Josipove kuće, postaše dužni davati danak. Područje Amorejaca protezalo se je od akrabimske gore, od Selaha i dalje gore.