2Mak 2 Makabejska, poglavlje Druga knjiga o Makabejcima, poglavlje 8
Ustanak Jude Makabejca
Juda Makabejac i njegovi ljudi potajno su obilazili sela te pozivali k sebi sunarodnjake i okupljali one koji su ostali vjerni židovstvu te su tako sabrali oko šest tisuća ljudi. Zavapili su Gospodinu, neka milostivo pogleda na narod koji svi teško tlače, neka se smiluje Hramu koji su bezbožnici oskvrnuli, neka iskaže milosrđe gradu koji zapada u propast i uništenje, neka čuje krv koja viče k njemu, neka se spomene bezbožnog umorstva nedužne djece i neka napokon pusti svoj gnjev na one koji su pogrdili njegovo ime! Kad je Makabejac sabrao svoju vojnu postrojbu, ubrzo je počeo postizati pobjede protiv pogana, jer se Gospodnji gnjev promijenio u milosrđe. On je iznenada napadao gradove i sela te ih spaljivao. Zauzimao je prikladne položaje te neprijateljima nanosio brojne poraze. Za takve navale ponajviše je upotrebljavao noći. Posvuda se razglasila njegova hrabrost.
Nikanorova i Gorgijeva vojna
Kad je Filip vidio da taj čovjek malo pomalo jača i da mu ratna sreća sve jače ide na ruku, napisao je pismo Ptolemeju, namjesniku Celesirije i Fenicije, neka ustane za kraljevu stvar. Ovaj je odmah dozvao Nikanora, Patroklova sina, jednoga od svojih prvih prijatelja, i poslao ga s vojskom što je imala ne manje od dvadeset tisuća ljudi iz različitih naroda da uništi sav Židovski narod. Dade mu Gorgiju kao vojskovođu i iskusnog ratnika. Nikanor naumi da svotu od dvije tisuće talenata, koju je kralj dugovao Rimljanima, namakne od prodaje zarobljenih Židova. Odmah dade pozvati gradove na moru na kupovanje židovskih robova i obeća davati po devedeset robova za talenat. Pritom nije ni slutio kojom će ga kaznom doskora pogoditi Svemogući.
Juda je dobio vijest o Nikanorovu dolasku i javio svojima da se približava neprijateljska vojska. Na to su pobjegli malodušni i oni koji nisu imali pouzdanja u pravednost Božju. Drugi su prodali sve svoje preostalo imanje i ujedno zavapili Gospodinu neka ih izbavi od bezbožnoga Nikanora koji ih je već prodavao prije sukoba. Ako to neće učiniti zbog njih, neka barem učini zbog saveza koji je zaključio s njihovim ocima i zbog svoga slavnoga i časnoga imena. Makabejac je skupio svoje ljude, na broju od šest tisuća. Opomenuo ih je da se ne boje neprijatelja i da ne klonu duhom pred velikim mnoštvom pogana koji su na njih izašli protiv svakoga prava, nego neka se bore hrabro, a pritom neka se spomenu njihova oholog i bezbožnog postupka sa svetim mjestom, mučenja ljudi u opustošenom gradu i ukinuća sustava što su ga baštinili od svojih otaca! »Oni«, dodao je, »se oslanjaju na svoje oružje i na smione navale, a mi stavljamo pouzdanje u svemogućega Boga koji može jednim migom uništiti ne samo napadače nego sav svijet.« On ih podsjeti na slučajeve zaštite koju su dobivali njihovi pređi. Od Sanheribovih vojnika poginulo je oko sto osamdeset i pet tisuća. U bitki s Galaćanima u zemlji Babiloniji borilo se u svemu osam tisuća ljudi uz četiri tisuće Makedonaca. Kad su Makedonci zapali u tjeskobu, pobili su uz pomoću Neba sto i dvadeset tisuća i odnijeli su velik plijen.
Tako ih je ohrabrio i oni su odlučili umrijeti za zakone i domovinu. Onda je razdijelio vojsku u četiri postrojbe. Svoju braću: Šimuna, Josipa i Jonatana odredio je za vođe i dao svakome tisuću i pet stotina ljudi. Onda je zapovjedio Eleazaru da pročita svetu knjigu i izdao je lozinku: »S pomoću Božjom!« Sam se stavio na čelo prvoj kohorti i napao Nikanora. Kako je Svemogući bio njihov saveznik, smaknuli su više od devet tisuća neprijatelja, izranili i osakatili većinu Nikanorovih vojnika i sve ostale prisilili na bijeg. Zaplijenili su novac onima koji su bili došli njih pokupovati, progonili ih daleko i vratili se istom kad ih je prisililo vrijeme. Bio je naime dan uoči subote i zato nisu mogli nastaviti potjeru. Nakon što su skupili oružje neprijatelja i preuzeli njihov plijen, počeli su svetkovati subotu i glasno su slavili i hvalili Gospodina što im je ovog dana omogućio svoje milosrđe. Nakon subotnjeg počinka dali su od plijena žrtvama progona, udovicama i sirotama. Ostatak su razdijelili među sobom i svojom djecom. Nakon što su rasporedili pijen, obavili su zajedničku molitvu vapeći milosrdnome Gospodinu, neka se posve pomiri sa svojim slugama!
Pobjeda nad Timotejem i Bakidom
Za vrijeme borbe protiv Timotejeve i Bakidove vojske, Judini vojnici pobili su više od dvadeset tisuća te su zauzeli visoke tvrđave. Bogati plijen razdijelili su na dva jednaka dijela: jedan za sebe, a drugi za progonjene, sirote, udovice i starce. Oružje neprijatelja brižno su skupili i stavili na prikladna mjesta, a ostatak plijena donijeli u Jeruzalem. Pogubili su Timotejeva glavnog zapovjednika koji je bio okrutni ratnik i nanio je Židovima mnogo zla. Dok su slavili pobjednu svečanost u svojoj domovini, spalili su one koji su podmetnuli vatru pod sveta vrata i koji su se s Kalistenom svi sklonili u jednu kućicu. Tako su primili zasluženu kaznu za svoju bezbožnost.
Nikanorov bijeg i priznanje
Trostruki zločinac Nikanor koji je bio sa sobom doveo tisuću trgovaca da kupuju Židove, doživio je uz pomoć Gospodnju poniženje od onih koje je tako malo cijenio. Morao je skinuti sjajnu opremu i kao rob bjegunac probijati se po zabitim putovima. Napušten od svih, stigao je u Antiohiju jednim sretnim slučajem, ali mu je vojska bila uništena. On, koji je bio obećao Rimljanima vratiti dug od prodaje jeruzalemskih zarobljenika, morao je izjavljivati da Židovi imaju branitelja te da su Židovi neranjivi upravo zato što slijede zakone koje im je propisao taj branitelj.