Lev Levitski zakonik, poglavlje Levitski zakonik, poglavlje 17
Zabrana mesa osim kod žrtvene gozbe
Još zapovjedi Gospodin Mojsiju: »Kaži Aronu, njegovim sinovima i svim Izraelcima ovu odredbu: Ovo je što zapovijeda Gospodin: Svaki Izraelac koji zakolje vola, ovcu ili kozu u taboru ili izvan tabora, a ne donese ih na ulaz u Šator svjedočanstva, da ih prinese Gospodinu kao prinos pred prebivalištem Gospodnjim, taj će biti kriv za krv. Mora se istrijebiti iz naroda svojega, jer je prolio krv.17,4 »Na ulaz u Šator« kako bi se onemogućila opasnost idolatrije kao potvrda svete važnosti klanja svake žrtvene životinje. To je bilo moguće samo dok su Izraelci bili u pustinji, pa je Mojsije, uoči ulaska Izraelaca u obećanu zemlju, poništio tu zapovijed, kako se vidi u 12. poglavlju 6-7, 11-12 i 20-22 Knjige Ponovljenog zakona. Zato će sinovi Izraelovi svoje životinje klanice, što su ih dosad klali na slobodnu polju, dovesti k svećeniku pred Gospodina na ulaz u Šator svjedočanstva i prinijeti ih kao mirotvorne žrtve Gospodinu. Svećenik neka poškropi krvlju žrtvenik Gospodnji pred ulazom u Šator svjedočanstva i neka spali salo na ugodni miris Gospodinu! Oni ne smiju više prinositi svojih žrtava klanica đavlima, s kojima su dosad činili preljub. Ovaj zakon ima za njih vječitu valjanost, od koljena do koljena.17,7 »Đavolima« (daemonibus). Tako prevodi Vulgata. A u hebrejskom izvorniku stoji »seirim« (»jarče podobe«, satiri). Obično je u pučkoj mašti zli duh bio predstavljen kao jarac.
Još im zapovjedi: Ako jedan Izraelac ili stranac koji boravi kod njih prinese žrtvu paljenicu ili žrtvu klanicu, a da je ne dovede na ulaz u Šator svjedočanstva, da je tamo žrtvuje Gospodinu, onda neka se taj istrijebi iz svojega naroda!
Zabrana krvi i strvine
Jede li koji Izraelac ili stranac, koji boravi kod njih, bilo čiju krv, to ću ja protiv takva čovjeka, koji jede krv, postupati i istrijebiti ga iz njegova naroda.17,10 Krv je kao bitan uvjet i znamen života pridržana Bogu, Gospodaru života, i uskraćena je čovjeku. Kao sjedište života krv ima, po odredbi Božjoj, moć pomirenja, pa se žrtvovala Bogu za otkup i spasenje čovječjeg života. Jer je život tijela u krvi i samo vam je na žrtveniku dopuštam na pomirenje za duše vaše; krv naime pribavlja pomirenje, jer je u njoj život. Zato zapovijedam sinovima Izraelovim: Nitko između vas ne smije jesti krvi. I stranac, koji boravi kod vas, ne smije okusiti krvi. Svaki Izraelac i svaki stranac, koji boravi kod njih, ako ulovi divljač ili pticu što se jedu, neka iscijedi krv i zaspe je zemljom! Jer život svakoga živog bića u njegovoj je krvi. Zato zapovijedam sinovima Izraelovim: Ne smijete jesti krvi nijednog živoga bića. Jer je život svakoga živog bića u njegovoj krvi. Svaki koji je jede, ima se usmrtiti.
Tko jede meso životinje što je crkla, ili ju je zvjerka rastrgala, bio domaći ili stranac, mora oprati svoje haljine i okupati se, i nečist je do večeri. Onda je opet čist. A ne opere li svojih haljina i ne okupa li se, onda se ogriješio.«