Otk Otkrivenje, poglavlje Otkrivenje, poglavlje 1
Uvod
Otkrivenje Isusa Krista koje mu dade Bog da pokaže svojim slugama što će se uskoro zbiti. On to očitova, poslavši svoga anđela svojemu sluzi Ivanu,1,1 Formula »što će se uskoro zbiti« česta je u apokaliptičnim spisima. Označava da će se najavljeni događaji uskoro zbiti te da su sastavni dio sigurnog Božjeg plana. koji svjedoči kao Božju riječ i svjedočanstvo Isusa Krista sve što je vidio. Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi ovoga proroštva i drže što je napisano u njemu, jer je vrijeme blizu!
Pozdrav naslovnicima
Ja Ivan obraćam se sedmorim Crkvama u Aziji. Milost vam i mir od onoga koji jest, koji bijaše i koji će doći, i od sedam duhova koji su pred njegovim prijestoljem;1,4 Usp. Iz 11,2-3. i od Isusa Krista koji je vjerni svjedok, prvorođenac od mrtvih, i vladar nad zemaljskim kraljevima.
Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od naših grijeha svojom krvlju i učinio nas kraljevstvom i svećenicima Bogu i svojemu Ocu, Njemu slava i vlast u vijeke vjekova! Amen.1,6 »Učinio nas je kraljevstvom i svećenicima« – Krštenici su svećenički narod Božji, sposoban i zadužen Boga ispravno častiti usred svijeta s većinom poganskih stanovnika. Usp. Izl 19,6 i 1 Pt 2,5.9.
»Evo, dolazi na oblacima,
i gledat će ga svako oko,
i oni koji ga probodoše.
I tužit će nad njim sva zemaljska plemena.«
Da, amen.
Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog; koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, Svemogući.1,8 »Alfa i Omega« – prvo i zadnje slovo grčke abecede; početak i svršetak. Usp. Otk 21,6 i 22,13. »Svemogući« (Pantokratôr) dolazi još osam puta u Otk kao posebna oznaka za Boga koji vlada svemirom i događajima povijesti (4,8; 11,17; 15,3; 16,7.14; 19,6.15; 21,22).
Uvodno viđenje
Ja Ivan vaš brat i dionik u nevolji i u kraljevstvu i strpljivosti u Kristu Isusu, bijah na otoku koji se zove Patmos, zbog Božje riječi i zbog svjedočanstva o Isusu.1,9 Patmos je otok u Egejskom moru, na koji je Ivan bio prognan kao starješina kršćana u Maloj Aziji. Tada se zanesoh u Gospodnji dan, i začuh za sobom veliki glas poput trube.1,10 »Gospodnji dan« kod proroka Starog zavjeta je dan Božje intervencije u prilog narodu Božjem, Dan suda. U Novom zavjetu on počinje označavati prvi dan tjedna, kao spomendan Isusova uskrsnuća, dan kada se kršćani okupljaju na »lomljenje kruha« ili euharistiju. Usp. Dj 20,7; 1 Kor 11,26; 16,2. Glas je govorio: »Ovo što vidiš napiši u knjigu i pošalji sedmorim Crkvama: u Efez, u Smirnu, u Pergam, u Tijatiru, u Sard, u Filadelfiju i u Laodiceju.« I obazreh se da vidim glas koji mi govori. Čim sam se obazreo, vidio sam sedam zlatnih svijećnjaka, i usred svijećnjaka vidio sam kao Sina Čovječjega, odjevena u dugu haljinu, i opasana po prsima zlatnim pojasom.1,13 »Kao Sin Čovječji« – simbolični izraz za uskrslog Krista, nadahnut tekstom Dn 7,13-14. Njegova glava i bijela kosa kao bijela vuna, kao snijeg; i njegove oči kao ognjeni plamen. I njegove noge kao mjed kad se rastopi u peći; a njegov glas kao šum mnogih voda.
Imao je u desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta mu je izlazio oštar mač s dvije oštrice. Njegovo lice bilo je kao što sunce sja u svojoj snazi. I kad ga vidjeh, padoh do njegovih nogu kao mrtav. On stavi svoju desnicu na me govoreći: »Ne boj se, ja sam Prvi i Posljednji, i Živi: bio sam mrtav, i evo živim u vijeke vjekova, i imam ključeve smrti i podzemlja. Napiši dakle što si vidio, i što jest, i što će se zbiti potom. Tajna sedam zvijezda koje si vidio na mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka znači: sedam zvijezda jesu anđeli sedam Crkava, i sedam svijećnjaka jest sedam Crkava.«