2Ljet 2 Ljetopisa, poglavlje Druga knjiga Ljetopisa, poglavlje 29
Ezekijino vladanje
Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kralj, i vladao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Abija i bila je Zaharijina kći. On je činio ono što se sviđalo Gospodinu, posve onako kao što je bio činio njegov djed David.
Odmah u prvoj godini svojega vladanja, u prvom mjesecu, otvori vrata na Gospodnjem Hramu i popravi ih. Dade sazvati svećenike i levite, sabra ih na slobodnom trgu prema istoku i progovori im: »Čujte me, leviti! Posvetite se sada, a posvetite i Hram Gospodina, Boga svojih otaca, i iznesite smeće iz Svetinje! Jer su naši oci nevjerno radili i činili ono što se nije sviđalo Gospodinu, našemu Bogu, i ostavili su ga. Odvratili su svoje poglede od Gospodnjega šatora i okrenuli mu leđa. Štoviše, zatvorili su vrata trijema, pogasili žiške, nisu više palili kâd i nisu više prinosili žrtve paljenice Izraelovu Bogu u Svetinji. Zato dođe Gospodnji gnjev na Judu i Jeruzalem. Učini ih strašilom, predmetom užasa i prezira, kako vidite svojim očima. Zato naime padoše naši oci od mača i naše sinove, kćeri i žene zato zarobiše. Ali sada sam odlučio ući u savez s Gospodinom, Izraelovim Bogom, da se odvrati od nas njegov žestoki gnjev. Pa ne budite stoga nemarni, sinovi moji! Jer je vas izabrao Gospodin, da stojite pred njim i izvršavate njegovu službu, i da mu budete sluge, i da mu kadite.«
I leviti pođoše na posao: Mahat, Amasajev sin, i Joel, Azarjin sin, od roda Kehatovaca; od Merarijevih sinova Kiš, Abdijev sin, i Azarja, Jehalelelov sin; od Geršonovih sinova Joah, Zimin sin, i Eden, Joahov sin; od Elisafanovih potomaka Šimri i Jeiel, od Asafovih sinova Zaharija i Matanija, od Hemanovih sinova Jehiel i Šimej; i od Jedutunovih sinova Šemaja i Uziel. Oni skupiše svoje drugove, posvetiše se i onda se, po kraljevoj zapovijedi, dođoše na čišćenje Gospodnjeg Hrama, po Gospodnjim propisima. Svećenici uđoše u unutarnji dio Gospodnjega Hrama da ga očiste i sve nečisto što nađoše u Gospodnjem Hramu iznesoše u trijem Gospodnjega Hrama, a leviti to pokupiše i iznesoše u kidronsku dolinu. Prvoga dana prvoga mjeseca počeše posvećivati, i osmoga dana toga mjeseca dođoše do Gospodnjega trijema. Uzeše onda još osam dana za daljnje čišćenje Gospodnjega Hrama. Šesnaestoga dana prvoga mjeseca dovršiše. Potom dođoše kralju Ezekiji i javiše: »Očistismo sav Gospodnji Hram i žrtvenik za žrtve paljenice i sve njegovo posuđe, i stol za postavljene kruhove i sve njegovo posuđe. Sve posuđe što ga je zbog svojega otpadništva oskvrnuo kralj Ahaz dok je vladao, popravismo i posvetismo. Ono stoji sada pred Gospodnjim žrtvenikom.«
Drugoga jutra dade kralj Ezekija sazvati gradske glavare i ode u Gospodnji Hram. Dovedoše sedam junaca, sedam ovnova, sedam janjaca i sedam jaraca, kao žrtvu za grijeh za kraljevsku kuću, za Svetinju i za Judu. On zapovjedi Aronovim sinovima, svećenicima, da ih žrtvuju na Gospodnjem žrtveniku. Tada zaklaše goveda, i svećenici uhvatiše krv i izliše je na žrtvenik. Nato zaklaše ovnove i izliše krv na žrtvenik; tada zaklaše janjce i izliše krv na žrtvenik. Potom dovedoše jarce za žrtvu za grijeh pred kralja i pred skupštinu i oni staviše svoje ruke na njih. Onda ih svećenici zaklaše i donesoše njihovu krv za oproštenje grijeha na žrtvenik, da pribave pomirenje svemu Izraelu; jer je kralj bio zapovjedio za sav Izraelov narod žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh. Levite postavi kod Gospodnjega Hrama s cimbalima, harfama i citrama, po zapovijedi Davida i Gada, kraljeva vidioca, i proroka Natana; jer je od Gospodina bila izišla zapovijed preko njegovih proroka.
Leviti se dakle postaviše s Davidovim glazbalima, a svećenici s trubama. Tada zapovjedi Ezekija da prinesu žrtvu paljenicu na žrtveniku. Čim počne žrtva paljenica, prihvatiše se i pjesama u slavu Gospodinu i truba uz pratnju glazbala Davida, Izraelova kralja. Sva se skupština bacila ničice. Pjesma je odjekivala, i trube su se orile. Sve je to potrajalo tako dugo dok nije bila završila žrtva paljenica. Kad je završila žrtva, prignuše koljeno kralj i svi oko njega, i pomoliše se. Nato zapovjediše kralj Ezekija i knezovi levitima da zapjevaju u slavu Gospodinu hvalospjeve, što su ih bili sastavili David i vidjelac Asaf. S punom radošću pjevali su pjesme, klanjali se i bacali se ničice. Nato zapovjedi Ezekija: »Nakon što ste se sada posvetili Gospodinu, pristupite i donesite u Gospodnji Hram životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice!« Tada skupština donese životinje za žrtve klanice i za žrtve pričesnice i tko je htio također životinje za žrtvu paljenicu. Ovo je broj životinja za žrtvu paljenicu što ih je bila donijela skupština: sedamdeset volova, sto ovnova i dvjesta janjaca, sve to Gospodinu za žrtvu paljenicu. Prinosa je za žrtvu pričesnicu bilo na broj šest stotina volova i tri tisuće ovaca. Budući da je bilo malo svećenika, te nisu mogli oderati sve životinje za žrtve paljenice, pomogoše im leviti, njihovi suplemenici, dok posao nije bio završen, i dok se nisu bili posvetili svećenici; jer su leviti s većom revnosti pazili na to da se posvete nego svećenici. Osim toga moralo se žrtvovati mnogo žrtava paljenica s pretilinom žrtava pričesnica i s naljevima na žrtve paljenice. I tako je bila obnovljena služba u Gospodnjem Hramu. Ezekija i sav narod radovali su se tomu što je Bog bio pripravio narodu, jer je jednim udarom nastala ta promjena.