IzrPro Mudre izrekeOrdspråksboken, poglavljekapitel Mudre izrekeOrdspråksboken, poglavljekapitel 27

Ne hvalisati se i ne biti drzak

Ne hvali se sutrašnjim danom

jer ne znaš što dan može donijeti.

Neka te drugi hvali, a ne tvoja vlastita usta;

stranac, a ne tvoje vlastite usne!

Težak je kamen, teret je pijesak;

ali je gnjev na luđaka teži i od jednog i od drugog.

Jarost je divlja, i gnjev je bijesan;

ali tko bi mogao odoljeti ljubomori?

Bolji je javni ukor, nego tajna ljubav.

Udarci iz ruke prijatelja dobro su smišljeni;

ali su lažni mrziteljevi poljupci.

Tko je sit, gazi nogama i med samotok;

a gladnu je čovjeku sve gorko slatko.

Kakva je ptica koja odleti iz svojega gnijezda,

takav je čovjek koji bježi iz svojega zavičaja.

Ulje i kâd razvesele srce;

isto tako slatka utjeha prijatelja iz srca,

koji vjerno savjetuje.

Ne ostavljaj svoga prijatelja i prijatelja svojega oca!

Ne idi u kuću svojega brata!

U dan tvoje nesreće bolji je susjed u blizini,

nego brat u daljini.

Budi mudar, sine moj, i obraduj moje srce!

Tako mogu odgovoriti onomu koji me kudi.

Pametan čovjek vidi pogibao i sakrije se;

a ludi idu dalje i imaju štetu.

Uzmi mu njegovu haljinu, jer je jamčio za drugoga;

plijeni ga umjesto tuđinca!

Tko pozdravlja prijatelja naglas rano ujutro,

prima mu se to za kletvu.

Voda koja prokapljuje u vrijeme dažda,

i svadljiva žena – jedno su te isto.

Tko je zaustavlja, zaustavlja vjetar

i hvata ugljen svojom desnicom.

Željezo se oštri željezom;

tako se čovjek oštri na drugome.

Tko uzgaja smokvu, uživat će njezine plodove;

tko čuva svoga gospodara, bit će visoko poštovan.

Kako se u vodi kreće lice prema licu,

tako stoji srce jednoga čovjeka prema drugome srcu.

Carstvo mrtvih i propast ne mogu se zasititi;

isto se tako oči čovjeka ne mogu zasititi.

Srebro se kuša u topionici i zlato u peći;

a čovjek se poznaje po glasu što ga ima.

Kad bi luđaka i tučkom tucao u stupi s krupom,

ne bi ipak otišla od njega njegova ludost.

Pazi na svoje ovce i brini se za svoja stada!

Jer bogatstvo ne traje dovijeka.

I baštini li se kruna od koljena do koljena?

Kada je trava iščeznula, zelen se pokazala svježa,

bilje se po planinama sabralo.

Tada ti janjci daju odjeću

i jarci kupovnu cijenu za njivu.

I puno ima kozjega tebi i tvojoj kući za hranu

i za prehranu tvojim sluškinjama.