Izr Mudre izreke, poglavlje Mudre izreke, poglavlje 29
Blagoslov pravednosti, prokletstvo bezbožnosti
Čovjek koji unatoč svemu opominjanju
ostaje tvrdoglav,
odjednom će propasti
i ne će mu biti spasenja.
Imaju li pravednici moć, veseli se narod;
a vladaju li bezbožnici, jadikuju ljudi.
Tko ljubi mudrost, veseli svoga oca;
a tko se druži s bludnicama,
rasipa svoj imutak.
Kralj koji je pravedan, daje svojoj zemlji opstanak;
a koji nameće poreze, satire je.
Čovjek koji laska svome bližnjemu,
razapinje mrežu njegovim nogama.
U grijehu je zla čovjeka zamka;
a pravednik se smije radovati i biti veseo.
Pravednik uvažava parnicu siromašnih,
a bezbožnik ne zna za sućut.
Podsmjehivači pobunjuju grad,
a mudri stišavaju bunu.
Prepire li se pravednik s luđakom,
onda ovaj bjesni i smije se; a nema mira.
Krvopije mrze nedužnoga,
a pravedni se za njega zauzimaju.
Svu svoju zlu volju izlijeva luđak,
a mudri suspreže svoj gnjev.
Ako vladalac sluša lažne riječi,
onda sve njegove sluge postaju bezbožnici.
Siromah i tlačitelj žive jedan uz drugoga;
Gospodin daje obojici očinji vid.
Kralj koji pravedno sudi siromasima,
zadržat će prijestolje dovijeka.
Štap i ukor daju mudrost,
a dijete prepušteno samomu sebi sramoti svoju majku.
Kad su bezbožnici na vlasti,
umnožavaju se opačine;
ali pravednici radosno dožive njihovu propast.
Opominji svojega sina.
Tada ti on pribavlja miran život i donosi milinu tvojemu srcu.
Bez objave narod postaje razuzdan,
a blago njemu ako drži zakon.
Sluga se ne da odgojiti samim riječima,
jer ako ih i razumije, ne sluša ih.
Vidiš li čovjeka nagla u riječima,
znaj da luđak ima više nade nego on.
Ako tko od mladosti mazi svojega slugu,
onda će bijeda biti njegov svršetak.
Razdražljiv čovjek izaziva svađu;
naprasit čovjek počini mnogo zla.
Ponizit će čovjeka njegova oholost,
a ponizan dolazi do časti.
Tko dijeli s kradljivcem, taj mrzi svoju dušu;
čuje kletvu i ne prokazuje.
Strah od ljudi stavlja zamke;
a tko se uzda u Gospodina, sakriven je.
Mnogi traže vladaočevu naklonost,
ali od Gospodina dolazi svakomu njegovo pravo.
Gad je pravedniku bezbožnik,
a bezbožniku je pravednik gad.