Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 9
Sinajska Pasha
Gospodin zapovjedi Mojsiju prvoga mjeseca druge godine po izlasku iz egipatske zemlje: »Sinovi Izraelovi neka slave Pashu u određeno vrijeme!9,2 Ovo je druga svetkovina Pashe poslije izlaska iz Egipta. Tom su prilikom bili utvrđeni neki propisi o pojedinostima (6-14). Trebate je slaviti četrnaestog dana ovoga mjeseca navečer, u određeno vrijeme. Samo po svim njezinim odredbama i propisima smijete je slaviti.« Tada zapovjedi Mojsije sinovima Izraelovim da slave Pashu. I slaviše Pashu u prvom mjesecu četrnaestoga dana navečer, u Sinajskoj pustinji. Točno onako kako je Gospodin bio zapovjedio Mojsiju, učiniše sinovi Izraelovi.
A bili su neki ljudi koji se oskvrnuše o mrtvaca. Tako oni nisu mogli slaviti Pashu onoga dana. Oni stoga stupiše onoga dana pred Mojsija i Arona.9,6 Tko se bio dotakao mrtvaca, nije smio blagovati žrtvenoga mesa. Klanje pashalnog janjeta vrijedilo je kao žrtva. Kad mu ljudi izjaviše: »Mi smo postali nečisti od mrtvaca. Zašto da nam nije slobodno prinijeti žrtvu Gospodinu u određeno vrijeme, sa sinovima Izraelovim?«, Mojsije im odgovori: »Čekajte, da čujem što zapovijeda Gospodin za vas!« A Gospodin zapovjedi Mojsiju: »Naloži sinovima Izraelovim: Ako se netko između vas ili vaših potomaka oskvrne o mrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipak slavi Pashu u čast Gospodinu! Samo takvi je moraju obaviti u drugom mjesecu četrnaestoga dana navečer. Oni pritom moraju jesti beskvasan kruh i gorko zelje. I ne smiju od toga ništa ostaviti do sljedećega jutra i ne smiju prelomiti nijedne kosti. Neka slave Pashu po svim obredima što vrijede za nju! Tko je čist i nije na putovanju, a propusti slaviti Pashu, takav će se čovjek istrijebiti iz naroda. Jer on ne prinese Gospodinu žrtve u određeno vrijeme. Takav čovjek mora okajati svoju krivnju. Ako li boravi kod vas stranac i hoće slaviti Pashu Gospodnju, neka je obavi po propisima i odredbama što vrijede za Pashu! Isti zakon neka vam bude za stranca i za onoga koji se rodio u zemlji!«
Oblak
U dan kad je bio podignut sveti Šator, pokri oblak prebivalište u Šatoru zakona, i bio je navečer kao oganj nad prebivalištem, sve do jutra.9,15 Sveti Šator je bio podignut prvi dan druge godine po izlasku iz Egipta (Izl 40,17). Riječ »prebivalište u Šatoru zakona« znači Presveto. Oblak je bio vanjski znak Božje nazočnosti. (Usp. Izl 13,21 sl.) Tako ostade uvijek: Oblak ga je pokrivao, i to noću kao oganj. Istom kad bi se oblak podigao iznad Šatora, polazili bi sinovi Izraelovi, i gdje bi se spustio oblak, ondje bi se sinovi Izraelovi utaborili. Tako bi sinovi Izraelovi polazili uvijek po zapovijedi Gospodnjoj i utaborili se također po zapovijedi Gospodnjoj. Dok je god stajao oblak nad Svetim prebivalištem, ostajali bi utaboreni. I kad je oblak dugo ostao nad prebivalištem, držali bi se sinovi Izraelovi naputka Gospodnjega i ne bi polazili. Bilo je da je oblak ostao nad prebivalištem samo malo dana. Na Gospodnju zapovijed oni bi tad postavljali tabor i na zapovijed bi Gospodnju opet polazili. Bilo je također da je oblak ostao samo od večeri do jutra. Kad bi se onda oblak ujutro podigao, oni bi polazili. Ili bi ostao dan i noć. Kad bi se onda oblak podigao, polazili bi. Ili kad bi ostao oblak dva dana ili mjesec dana, ili još dulje nad prebivalištem, onda bi i sinovi Izraelovi ostali utaboreni i ne bi polazili. Istom kad bi se podigao, polazili bi. Po Gospodnjoj zapovijedi postavljali bi tabor, i po njegovoj zapovijedi bi polazili. Držali su se Gospodnjega naputka, što je bio izišao od Gospodina preko Mojsija.