Ps Psalmi Psalmi, Popis
Psalmi su u Bibliji zbirka različitih molitava. Zapisani po nadahnuću Duha Svetoga psalmi su nadahnuta i objavljena molitva. Sam Bog, po istom Duhu koji je nadahnuo svete pisce da ih zapišu kao Riječ Božju u onima koji ih mole, začinje molitvu i hvalu Bogu Stvoritelju i Spasitelju. Psalmi su Božja riječ izrečena čovjekovom riječju u obliku pjevane molitve. Tko ih moli, otkriva Božji govor čovjekovu srcu, a u isto vrijeme oni su i čovjekov vapaj Bogu. Oni su ponajviše molitva Jahvinih siromaha. Izražavaju religiozne osjećaje pojedinca i cijeloga naroda. Putem riječi i pjesme, znakova i klicanja, Bog u psalmima izravno komunicira s čovjekom. Dok u pjesničkim izričajima nabrajaju različita čudesna Božja djelovanja u povijesti Božjega naroda, u čovjeku koji ih moli rađaju čežnju za Bogom, uzdižu srce Bogu, hrane vjeru i pouzdanje u neizmjerno Božje milosrđe. Tako se trajno, kroz molitvu psalama, uprisutnjuje Božje spasenje. Zato su psalmi bili i ostali najuzvišenija molitva Božjega naroda. Pjevani u liturgiji, ali i u obiteljima ili osobno, oni su doživljavani kao trajna objava Božje dobrote koju je Bog iskazao u događajima stvaranja, izlaska, a najviše u Savezu na Sinaju. Zato su ih Židovi pjevali i molili u svim zgodama svagdanjeg života. Pjevali su ih kada su išli na posao u polje i kad su se vraćali s posla, kada su želi i vršili žito, kada su brali grožđe i kad su ga tijeskom cijedili, kada su sklapali zaruke i kada su se vjenčali, kada su umirali i kad su pokapali mrtve, kada su odlazili u boj i kada su se iz boja pobjedonosno vraćali (usp. Suci 5,1 sl.), kada su kralja častili i blagdane slavili, kada su kuće gradili i u Hram u Jeruzalemu hodočastili, kada su žrtve žrtvovali i darivali darove u znak zahvalnosti, kada su bili u opasnosti i kada su se od nesreće izbavili. Pjevali su ih i molili kada su bili robovi i kada su ih bezbožnici prezirali. Moleći psalme, hranili su nadu da će Bog poslati Spasitelja i udijeliti trajan mir i blagostanje.
U pjesničkoj formi izrečeni osjećaji pobožne duše psalmi su u svojoj biti neponovljivi. Neponovljivi su u njima izrazi mističnih doživljaja što ih je pokretao sam Duh Sveti. Neponovljivi su slikoviti izražaji ljepote, veličine, snage, milosrđa, dobrote i pravednosti, pouzdanja i nade u konačno Božje spasenje. Psalmi su sačuvali mistične doživljaje i blizinu Božju svakom čovjeku, u svim trenucima njegova života. Zato su psalmi odraz svake duše i svakog čovjeka. Svu Božju i ljudsku blizinu čuvaju psalmi u dijaloškom obliku molitve. »Mi se rađamo s ovom knjigom na prsima« zapisao je židovski bibličar André Chouraqi (1886-1973.). Psalmi trajno uprisutnjuju Jahvina spasenjska djela. Oni su trajni »zikarôn« – spomenčin – Božje ljubavi prema čovjeku koju je Bog konačno zapečatio u punini objave u Isusu Kristu. I Isus je molio psalme. Molio ih je dok je slavio blagdane, osobito Pashu. »Otpjevavši psalme, iziđe u Getsemani« (Mt 26,30; Mk 14,26). Isus na križu moli 31. psalam: »U ruke tvoje predajem duh svoj« (Ps 31,6; Lk 23,46). Psalmi su u teološkom smislu navješćivali Krista. Thomas Merton je zapisao: »njegova presveta krv razlijeva se po cijelom psaltiru« jer je u Isusu, njegovoj žrtvi na križu, Bog konačno zapečatio svoj Savez s Božjim narodom. Apostolska zajednica s Isusovom majkom združena u molitvi – »jednodušno postojani u molitvi« (Dj 1,14) – iščekivala je dolazak Duha Svetoga. Tada su zacijelo molili uobičajene molitve psalama. Petar na blagdan Pedesetnice, kada ih je Duh Svetu uveo u »svu istinu« Pisma (Iv 16,13), obilno citira psalme u svom prvom govoru (usp. Ps 16,8-11 i Dj 2,25-28).
Crkva je očito psalme preuzela iz židovske zajednice kao svoju nadahnutu molitvu jer su trajni izraz psihološkog osjećanja što ih snaga Božje riječi tvori u pojedincu ili cijeloj zajednici koja ih moli. Osim toga oni upućuju i vode punini objave, Isusu Kristu. Pisma i crkvena predaja svjedoče da su psalmi bili Isusova molitva i molitva apostolske zajednice i Crkve.