1Kor 1 Korinćanima Prva poslanica Korinćanima, Beschreibung
1. Rimski vojskovođa Julije Cezar dao je 46. godine pr. Kr. nanovo sagraditi Korint umjesto staroga razorenoga grada. Car August učinio ga je glavnim gradom pokrajine Ahaje. Grad je Korint rastao, cvao i u bogatstvu napredovao. Ali s bogatstvom uvukla se u taj procvali trgovački grad ne samo znanost i umjetnost nego i velika raspuštenost.
2. Kršćansku zajednicu u Korintu utemeljio je Pavao na svome drugom misijskom putovanju, uz žestoku oporbu tamošnjih Židova (Dj 18,1-7). Vjernici su bili većinom obraćenici s poganstva. I kada je Apostol nakon 18 mjeseci neumornog rada i poučavanja morao ostaviti zajednicu, učeni obraćenik sa židovstva Apolon iz Aleksandrije, došao je na nagovor Akvile i Priscile iz Efeza u Korint (Dj 18,27 – 19,1; usp. 1 Kor 16,12). Njegov sjajan govornički dar našao je kod Korinćana mnogo pristaša, i njegovi osobiti štovatelji gledali su nekako poprijeko one koji su bili ponosni učenici apostola Pavla. Nastade još i treća stranka kad su u Korint pridošli učenici apostola Petra, koji su bili kršćani židovske kulture. Takve strančarske razmirice puno su naškodile kršćanskoj zajednici u Korintu, makar možda i nisu dirale u vjeru i u crkveni život njezinih vjernika. Opasnost je zaprijetila i od doticaja vjernika s poganima koji su u tom velikom trgovačkom gradu iz dana u dan propadali u sve veće blato nemorala. O svemu tome bio je Apostol izviješten na svome trećem putovanju, dok je dulje boravio u Efezu (1 Kor 1,11). Posebno izaslanstvo iz Korinta (1 Kor 16,17), koje mu je donijelo loše glasove, donijelo mu je i odgovor na njegovu prijašnju poslanicu što ju je Pavao bio poslao kršćanskoj zajednici u Korintu, a koja nije došla do nas (1 Kor 5,9). I tada je Pavao napisao u Efezu novu poslanicu (1 Kor 16,8), i to u 56. godini ili početkom 57. godine. Izaslanstvo korintske zajednice odnijelo je u Korint Prvu Korinćanima. U njoj osuđuje Apostol svako strančarenje među vjernicima (1,10 – 4,21). Zatim ih opominje da javne grešnike privremeno isključe iz zajedništva dok se ne poprave te da izbjegavaju parničenje pred poganskim sudovima (5,1 – 6,20). U drugom dijelu odgovara na pitanja o ženidbi i djevičanstvu, o sudjelovanju na poganskim žrtvenim gozbama, o redu u bogoslužju, o uskrsnuću od mrtvih i o kršćanskom životu uopće (8,1 – 15,58). Na kraju govori o svojim planovima i najavljuje pohod svoga suradnika Timoteja (16,1-24).
3. Ova je poslanica važna po nauku o krštenju, vjerničkom braku, Bogu posvećenoj čistoći, euharistiji, karizmama u Crkvi i uskrsnuću od mrtvih.