EstG Estera (grčka), poglavlje Estera (grčki tekst), poglavlje 8
Mordokaj na vlasti
Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuću Hamana, protivnika Judejaca, i Mordokaj dobi pristup kralju. Jer je Estera bila kazala kralju, tko joj je on.
Kralj skine pečatni prsten, što ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordokaju. A Estera postavi Mordokaja nad Hamanovim domom.8,2 Pečatnik, ili čuvar kraljeva pečata, bio je i prvi ministar. Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila ga sa suzama, da ukine zloglasni naum, Hamana iz Agaga protiv Judejaca.
Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera ustade, pristupi kralju i reče: »Ako je ugodno kralju, ako sam našla milost pred njim, ako se moja molba čini kralju opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povuče natrag pisma s naumom Hamana, Hamdatina sina iz Agage, kojima se zapovijeda istrebljenje Judejaca po svim kraljevskim pokrajinama! Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla mirno gledati propast svojega plemena?«
Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordokaju: »Eto, poklonio sam Hamanovu kuću Esteri, a njega sam samoga dao objesiti na vješala, jer je digao svoju ruku na Judejce. Sad vi možete pisati za Judejce kako vam je drago, u kraljevo ime, i zapečatiti kraljevim prstenom. Jer što se piše u kraljevo ime i zapečati kraljevim prstenom, ne smije se povući.«
Dvadeset i trećega dana trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana, bili su dakle pozvani kraljevski pisari, i sastavi se točno po Mordokajevu naputku pismena zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom. Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, zapečaćene kraljevim prstenom, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za trku. Po njima je kralj dopustio Judejcima u svim gradovima da se okupe i brane svoj život, da svu momčad narodâ i pokrajinâ, koji bi udarili na njih, sa ženama i djecom istrijebe, pobiju i unište, i njihovo imanje da zaplijene. To se mora dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca adara. Prijepis zapovijedi trebalo je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama, i to javno svim plemenima. Judejci su za onaj dan trebali biti spremni, za osvetu svojim neprijateljima.
Tada brže odjahaše glasnici na konjima za trku s kraljevom zapovijedi, čim je zakon bio izdan u prijestolnici Suzi. Mordokaj iziđe iz kraljeve palače u ljubičastom i bijelom kraljevskom odijelu, s velikom zlatnom krunom na glavi i u plaštu od tankoga platna i skrleta. Grad Suza radovao se i veselio se. Judejcima je sad bila došla sreća, radost, slast i čast. U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamo god stiže kraljeva zapovijed i naredba, bila je radost i veselje među Judejcima, bile su gozbe i svečanosti. Mnogi od poganskih pučana postajali su Judejci, jer su se bojali Judejaca.
Dodatak E
Kraljeva zapovijed za Judejce
Pismo je glasilo: »Veliki kralj Artakserks izručuje svoj pozdrav namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i drugim našim činovnicima. Mnogi koji bivaju odlikovani prevelikom dobrotom svojih dobročinitelja hoće još više uvis. Traže ne samo da naude našim podanicima nego, ne podnoseći prevelike sreće, koja im se dade, pletu spletke onima koji im je dadoše. Htjeli bi ne samo istjerati zahvalnost iz ljudi, nego se podižu i hvale se, kao da nisu nikada bili primili dobročinstva. Pritom misle da mogu izbjeći sudu Boga koji sve vidi i zlo kazni. Već često činovnici kojima su povjereni državni poslovi svojim vještim nagovaranjem učiniše mogućnike sukrivcima krvi nedužnih ljudi i zapletoše ih u neizlječivu nesreću. To im uspijeva lažima i spletkama kojima zavaraju vladare, što misle dobro i hoće pravdu. To se ne da toliko razabrati iz stare, nama predane povijesti koliko iz onoga što se zbiva pred našim očima. Kolike se opačine događaju po zloći vladinih činovnika! Zato u budućnosti treba pripaziti na to, da pribavimo nesmetanu sigurnost svim narodima u kraljevstvu. Ne smijemo povjerovati klevetama nego ono što nam dođe pred oči, moramo istražiti i po pravdi odlučiti.
Tako je od nas bio dobro primljen Haman, Hamdatin sin, Makedonac, a nikako perzijske krvi, kojemu je naša dobrota veoma daleko. On je iskusio čovjekoljublje, što ga imamo prema svima narodima, u tolikoj mjeri, da je bio nazvan ocem i od svih bio štovan kao najbliži kralju. Ali on nije znao obuzdati svoju oholost, pa je išao za tim da nas liši vlasti i života. Lukavim spletkama tražio je smrt našeg spasitelja i stalnog dobročinitelja Mordokaja i besprijekorne sudionice kraljevskoga prijestolja Estere, i svega njezina naroda. Takvim se spletkama nadao da će nas ostaviti bez potpore i da će onda moći vrhovnu vlast nad Perzijancima prenijeti na Makedonce. A mi nalazimo da Judejci, koji su od toga najvećeg lopova bili osuđeni na smrt, nisu zločinci, nego da žive po sasvim pravednim zakonima kao mirni građani, kao djeca najvišega, najvećega i živoga Boga, koji je nama i našim precima uzdržao kraljevstvo u najljepšem redu. Zato činite dobro ako se ne ravnate po pismu što ga je razaslao Haman, Hamdatin sin. Njegov je začetnik obješen sa svom svojom obitelji pred vratima grada Suze. Svevišnji Bog ga je brzo podvrgao zasluženoj kazni.
A prijepis ovoga pisma trebate javno pribiti na svim mjestima, neka se pusti Judejce da žive po svojim vlastitim zakonima. Morate im biti na pomoći, da se od onih koji su se spremili da ih istrijebe, mogu obraniti upravo trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, koji se zove adar, jer je taj dan učinio svevišnji Bog izabranome narodu na radost umjesto na propast. I zato uz navedene blagdane svetkujte sa svom radošću jedan osobito odličan dan. Neka vas i vama sklone Perzijance podsjeća sada i ubuduće na izbavljenje, a naše smrtne neprijatelje na njihovu propast. Svaki grad i pokrajina, koji ne učine po ovoj zapovijedi neka se bez milosrđa ognjem i mačem poharaju i opustoše! Neka ne budu samo ljudima nepristupačni, nego i divljoj zvjeradi i pticama neka zauvijek budu ogavni!«