Jr Jeremija, poglavlje Jeremija, poglavlje 2
Nezahvalnost i nevjernost
Dođe mi Gospodnja riječ:
»Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho:
Ovako veli Gospodin:
Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu,
kad si u pustinji išao za mnom,
u zemlji gdje se ne sije.2,2 Vrijeme putovanja pustinjom uzima se kao doba mladosti naroda. Tada je Izrael, osim pojedinačnih slučajeva, vjerno služio Bogu.
Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro,
kao prvina od njegovih rodova.
Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati;
zlo je došlo na njega«, veli Gospodin.2,3 Prvine svakoga ploda pripadale su svećeniku (Br 5,9) i nepovlašteni ih nisu smjeli jesti (Lev 22,10).
Čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva
i sve obitelji Izraelova doma!
Ovako veli Gospodin:
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci
te odstupiše od mene
i pristadoše za ništavnim idolima
i sami postadoše ništavni?
Nisu pitali: Gdje je Gospodin,
koji nas je vodio po pustinji,
po pustarama i gudurama,
po suhoj i mračnoj zemlji,
po zemlji kojom ne prohodi putnik
i u kojoj nitko ne stanuje?
Dovedoh vas u plodnu zemlju,
da uživate njezina dobra i plodove.
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
Čuvari Zakona nisu me poznali.
Pastiri su mi postali nevjerni.
Proroci su bili Baalovi proroci;
trčali su za nemoćnim idolima.
Zato vas optužujem«, veli Gospodin,
»i djecu vaše djece optužujem.
Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite!
Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro
i istražite je li ikad bilo tako nešto;
je li koji narod promijenio svoje bogove,
ako i nisu bogovi!
A moj je narod predao svoga slavnoga Boga
za nemoćne idole.
Začudi se tome, nebo,
zgrozi se i zaprepasti!«,
veli Gospodin.
»Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod:
ostavili su mene,
izvor žive vode,
da kopaju sebi cisterne,
raspucane zdence,
koji ne zadržavaju vodu.2,13 Ova prispodoba savršeno odgovara stanovnicima Palestine, koja je oskudna vodom. Izraelci su ostavili izvor žive vode, tj. Gospodina, da sebi kopaju cisterne koje se lako raspuknu i ne mogu zadržati vodu, tj. tražili su pomoć idola koji su i sami bez pomoći.
Je li Izrael sluga,
je li u kući rođen rob?
Zašto je postao plijenom?
Nad njim riču lavovi glasnom rikom,
pustinjom su učinili njegovu zemlju.
Popaljeni su njegovi gradovi,
i nema stanovnika u njima.
I Memfis i Tafnis popasoše ti tjeme.
Nije li tomu kriv tvoj otpad
od Gospodina, tvojega Boga,
u vrijeme kad te vodio pravim putem?
A što trčiš sad u Egipat
kako bi pio vodu iz Nila?
Što trčiš tamo prijeko u Asiriju
kako bi pio vodu iz Eufrata?2,18 Sklapanje saveza s Egiptom i Asirijom ne može zaustaviti zlo koje je Izrael sam skrivio svojim grijesima.
Tvoja zloća te opominje,
tvoj otpad te kažnjava.
Upamti i vidi
kako je zlo i gorko
što ostavljaš Gospodina, svojega Boga,
i ne bojiš se mene!«,
veli svemogući Gospodin nad vojskama.
»Odavno si izlomio svoj jaram
i raskidao svoju užad
i rekao si: Ne služim ti više!
A na svakom visokom humu,
pod svakim zelenim drvetom,
predao si se idolskim ljubavnicima.
Bio sam te posadio kao plemenitu lozu.
Kao posve pravu lozu.
Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?
I kad bi se oprao lužinom
i uzeo sebi mnogo sapuna,
tvoja krivnja ostaje mrlja preda mnom!«,
veli svemogući Gospodin.
»Kako možeš samo reći: Nisam se zamrljao,
nisam trčao za Baalima!
Pogledaj svoje poslove u dolini!
Promisli što si učinio!
Ti si brzonoga deva koja trči sad ovamo, sad onamo;2,23 »U dolini«, tj. u dolini Hinomu, gdje su spaljivali djecu kao žrtvu Moloku.
divlja magarica navikla na pustaru,
koja divljom pohlepom zijeva za zrakom.
Tko zadovoljava njezinu upalu?
Tko je traži, nalazi je bez muke
u vrijeme njezine upale.
Pazi, inače ćeš postati bos,
i grlo će ti se još osušiti.
Ali ti veliš: Nemoguće! Ne!
Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!
Kao što se lupež posrami kad je uhvaćen,
tako stoji posramljena Izraelova kuća
sa svojim kraljevima i svojim knezovima,
sa svojim svećenicima i svojim prorocima.
Oni govore drvetu: Ti si moj otac;
i kamenu: Ti si mi darovao život!
A meni okreću leđa, a ne lice.
Ali u vrijeme nevolje viču:
Ustani, dođi nam u pomoć!
Gdje ostaju tvoji bogovi
što si ih sam sebi napravio?
Neka ustanu ako ti mogu pomoći
u vrijeme nevolje!
Jer mnogobrojni su kao tvoji gradovi,
Juda, i tvoji bogovi.
Zašto se tužite na me kad ste me svi ostavili?«,
veli Gospodin.
»Uzalud sam udarao tvoju djecu –
ne primiše stege.
Mač vam proždrije vaše proroke
kao lav što davi.
Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ!
Jesam li ja postao Izraelu pustinja,
mračna zemlja?
Kako kaže moj narod?
Dosta smo lutali u njoj.
Ne dolazimo više nikada k tebi!
Zaboravlja li djevojka svoj nakit,
zaručnica svoju tkanicu?
A narod je moj zaboravio mene,
ima tomu nebrojeno dana.
Kako se dobro razumiješ u to
da pronađeš milosnike!
Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.
Na skutovima ti se lijepi krv
nedužnih siromaha.
Nisi li ih zatekao kod provale.
Unatoč svemu tomu još tvrdiš:
Bez krivnje sam.
Gnjev se njegov odvratio od mene!
Sad te pozivam na odgovor,
jer tvrdiš: Nisam ništa zlo počinio!
Ah, kako mijenjaš svoj put!
I od Egipta požet ćeš sramotu
kakvu si imao od Asirije.
I odatle ćeš morati otići
s rukama nad glavom.
Jer Gospodin odbacuje one u koje se uzdaš.
Ne ćeš imati s njima sreće.«