Tuž Tužaljke, poglavlje Tužaljke, poglavlje 2
Tuga Siona
Ah, kako naoblači Gospodin
u svom gnjevu sionsku kćer!
Baci s neba na zemlju Izraelov sjaj,
ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva.
Ne štedeći ih, uništi Gospodin
sva Jakovljeva polja.
Poobara u svom gnjevu
tvrđave Judine kćeri.
Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo
i njegove knezove.
Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izraelovu snagu.
Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja,
raspali se na Jakova
kao plameni oganj što sve proždire.
Kao neprijatelj nateže svoj luk,
kao protivnik pruži svoju desnicu;
što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri.
Izli svoj gnjev kao oganj.
Kao neprijatelj pokaza se Gospodin,
uništi Izraela,
uništi sve njegove palače,
obori njegove tvrđave,
nagomila na Judinu kćer
jad na jad.
Pogazi kao lijehu njegov Hram,
poruši njegovo Svetište.
Gospodin vrati u zaborav
na Sionu blagdane i subotu.
U svom žestokom gnjevu odbaci
kralja i svećenika.
Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik,
zamrzi svoje svetište.
Pusti da padnu neprijatelju u ruke
zidovi njegovih dvorova.
Snađe ih vika u Gospodnjoj kući
kao u dan blagdana.
Gospodin odluči uništiti
zidove sionske kćeri.
Rasteže mjeračko uže
i ne stavi svoje ruke kod rušenja.
Ražalosti opkop i zid;
tugovali su zajedno.
Utonoše u zemlju njezina vrata;
slomi i razbi njezine prijevornice.
Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi.
Nema više zakona.
I njezini proroci ne dobivaju
viđenja od Gospodina.
Šuteći, sjede na zemlji
starci sionske kćeri,
posuli su prahom svoju glavu,
vrećom se ogrnuli.
Oborile su k zemlji glavu
jeruzalemske djevojke.
Ispadoše mi oči od plača,
moje grudi hoće da puknu.
Sav mi je život otet
zbog pada kćeri mojega naroda,
jer dijete i nejač ginu
na gradskim ulicama.
Svojim majkama viču:
»Gdje je kruh?«
Ginu kao smrtna rana
na gradskim ulicama,
izdišu svoju dušu
na grudima svojih majki.
Što da ti predočim,
s čim da te izjednačim,
jeruzalemska kćeri?
Kakvu ću ti priliku naći da te utješim,
djevojko, sionska kćeri?
Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli?
Tvoji su ti proroci navješćivali
laž i prijevaru,
nisu otkrivali tvoje krivnje,
da okrenu tvoju sudbinu.
Samo su ti kazivali utvare,
da te prevare i zavedu.
Nad tobom plješću rukama
svi koji prolaze putem.
Psiču i mašu glavom
nad jeruzalemskom kćeri:
»To li je grad za koji su govorili da je najljepši,
milina svemu svijetu?«
Otvaraju usta protiv tebe
svi tvoji neprijatelji.
Škripe zubima, psiču i viču:
»Ha, mi proždrijesmo!
Jest, ovo je dan našega nadanja;
dočekasmo ga, doživjesmo!«
Završio je Gospodin što je naumio,
ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao:
razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja,
učinio je ponosnim tvoje protivnike.
O, poviči gore visoko Gospodinu,
djevojko, kćeri sionska!
Daj da teku tvoje suze kao potok
danju i noću!
Ne daj sebi nikada mira;
neka se tvoje oko nikada ne odmori!
Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže!
Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem!
Podiži k njemu ruke za život svoje djece,
što ginu od gladi na uglovima svih ulica!
»Gospodine, vidi ipak i pogledaj
kome si ovako učinio!
Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela,
dječicu svoje brige?
Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu
ubijati svećenike i proroke?
Po ulicama leže na zemlji dječak i starac.
Moje djevojke i mladići padoše od mača.
Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva,
poklao si ih okrutno.
Sazvao si kao na blagdan
odasvud one koji me straše.
U dan Gospodnjega gnjeva
nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo.
Koje othranih i brižno odgojih,
njih mi moj neprijatelj pobi.«