Br Brojevi, poglavlje Knjiga Brojeva, poglavlje 31
Pobjeda nad Midjancima i plijen
Gospodin zapovjedi Mojsiju:31,1 Ovdje se opetuje opis iz 25. poglavlja (16-18). »Osveti sinove Izraelove na Midjancima! Onda ćeš se pridružiti svojim zemljacima.« Tada zapovjedi Mojsije narodu: »Naoružajte sebi ljude iz svoje sredine za vojsku protiv Midjanaca, da na njima izvrše Gospodnju osvetu! Pošaljite na vojsku po tisuću ljudi od svih plemena Izraelovih!« I tako digoše od svakoga izraelskoga plemena po tisuću ljudi, svega dvanaest tisuća vojnika.31,5 »Plemena po tisuću ljudi« upućuje na diobu izraelskog naroda u upravnom i etničkom smislu. Tada Mojsije posla na vojsku tisuću ljudi od svakoga plemena, a s njima posla i Pinhasa, sina svećenika Eleazara. On je imao sa sobom sveto posuđe i bučne trube. I pođoše u boj protiv Midjanaca, kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i pobiše sve muške osobe. Među onima koje pobiše bili su i midjanski kraljevi: Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, pet midjanskih kraljeva. I Bileama, sina Beorova, ubiše mačem. Tada zarobiše sinovi Izraelovi žene i djecu Midjanaca, zaplijeniše svu njihovu stoku, krupnu i sitnu, i sve njihovo imanje, spališe sve gradove u kojima su prebivali, i sve njihove tabore, uzeše sve roblje i sav plijen, ljude i stoku, i dovedoše zarobljenike, plijen i grabež k Mojsiju, k svećeniku Eleazaru i općini sinova Izraelovih u tabor na moapskim poljanama, što leže na Jordanu kod Jerihona. Mojsije, svećenik Eleazar i svi knezovi općine iziđoše im ususret pred tabor. A Mojsije se razgnjevi na vojskovođe, na tisućnike i stotnike koji se vratiše iz vojske. Reče im Mojsije. »A što ostaviste na životu sve žene? Upravo su one bile koje na savjet Bileamov zavedoše sinove Izraelove, da otpadnu od Gospodina zbog Peora, tako da dođe pomor na Gospodnju općinu. Zato sada pobijte svu mušku djecu i sve udane žene! A sve mlade djevojke, koje još nisu udane, ostavite za sebe na životu!31,18 Djevojke su se smjele zadržati kao ropkinje i priležnice (usp. r. 16). Ostanite sedam dana izvan tabora! Budući da je svaki od vas druge ubio i dotakao se ubijenih, morate se treći i sedmi dan očistiti zajedno sa svojim zarobljenicima. I sve haljine, sve kožnate stvari, sve što je izrađeno od kozje dlake i sve drveno posuđe morate očistiti.«
Svećenik Eleazar reče vojnicima koji su bili pošli na vojsku: »Ovo je zakonska odredba što je Gospodin naloži Mojsiju: Zlato, srebro, mjed, željezo, kositar i olovo, uopće sve što podnosi oganj, morate svakako propustiti kroz oganj. Tada će to biti čisto. Uz to se ipak još mora očistiti vodom očišćenja. A sve što ne podnosi oganj morate propustiti kroz vodu. Operite onda sedmi dan svoje haljine pa ćete opet biti čisti i potom se smijete opet vratiti u tabor.«
Nato zapovjedi Gospodin Mojsiju:31,25 Živi plijen morao se razdijeliti na dvije polovine. Jedna je dopala vojnicima koji su sudjelovali u ratu, a druga ostaloj zajednici. Od plijena moraju vojnici dati Svetištu samo petstoti dio, a ostali pedeseti dio. I poslije su nevojnici imali udio u plijenu (usp. Jš 22,8; 1 Kr 30,24). »Izbrojite ugrabljeni plijen, ljude i stoku, ti i svećenik Eleazar, i plemenski glavari općine! Polovinu plijena razdijeli među vojnicima koji su išli na vojsku, a drugu polovinu među svom ostalom općinom! Tada uzmi od vojnika koji su išli na vojsku dio za Gospodina, naime po jednu glavu od pet stotina ljudi: goveda, magaraca i ovaca! Od njihove polovine uzmite to i dajte svećeniku Eleazaru kao žrtvu podizanja za Gospodina! A od polovine koja dopadne sinovima Izraelovim uzmi po jednu glavu od pedeset ljudi, goveda, magaraca i ovaca, ukratko od sve stoke, i daj to levitima, koji se trebaju skrbiti za službu kod Gospodnjega prebivališta.«
Mojsije i svećenik Eleazar učiniše kako im je Gospodin bio zapovjedio. A ostalo je od plijena što ga je vojska bila zaplijenila: šest stotina i sedamdeset i pet tisuća ovaca, sedamdeset i dvije tisuće goveda i šezdeset i jedna tisuća magaraca. Od ljudi, to jest od djevojaka koje još nisu bile udane, svega trideset i dvije tisuće osoba.
Polovina od toga što dopadne onima koji su bili išli na vojsku iznosila je tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca, a dio od ovaca za Gospodina iznosio je šest stotina i sedamdeset i pet glava, dalje trideset i šest tisuća goveda, a dio od toga za Gospodina sedamdeset i dvije glave, uz to trideset tisuća i pet stotina magaraca i dio od toga za Gospodina šezdeset i jedna glava. Napokon šesnaest tisuća ljudi i dio od toga za Gospodina trideset i dvije osobe. Mojsije preda svećeniku Eleazaru dio određen za žrtvu podizanja Gospodinu, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
Od polovine plijena za sinove Izraelove, koju je Mojsije bio odvojio od polovine za vojnike, polovina koja dopadne općini iznosila je: tri stotine i trideset i sedam tisuća i pet stotina ovaca, trideset i šest tisuća goveda, trideset tisuća i pet stotina magaraca i šesnaest tisuća ljudi; od te polovine za sinove Izraelove uze, dakle, Mojsije po jednu glavu od pedeset ljudi i stoke i dade ih levitima, koji su se trebali skrbiti za službu kod prebivališta Gospodnjega, kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju.
Tada pristupiše k Mojsiju vojskovođe, tisućnici i stotnici i rekoše mu: »Sluge tvoje prebrojiše vojnike koji su bili pod našim vodstvom. Ni jednoga od naših ljudi nije manje. Zato prinosimo da se očistimo pred Gospodinom, kao prinos Gospodinu, svaki što je tko zaplijenio zlatnine: kopča, narukvica, prstena, naušnica i ogrlica.« Mojsije i svećenik Eleazar uzeše od njih zlato, svakovrsnu umjetno izrađenu zlatninu. A bilo je svega zlata što ga kao žrtvu podizanja prinesoše Gospodinu tisućnici i stotnici, šesnaest tisuća i sedam stotina i pedeset šekela. A obični vojnici bili su naplijenili svaki za sebe. Mojsije i svećenik Eleazar uzeše zlato od tisućnika i stotnika i unesoše ga u Šator svjedočanstva, da bude tamo sinovima Izraelovim pred Gospodinom kao mio spomen.